'Najveća greška je držati štene u izolaciji od vanjskog svijeta'

Uoči prve konferencije o psima Real Dog Conference razgovarali smo s jednom od predavačica dr. sc. Irenom Petak, koja nam je rekla nešto o socijalizaciji pasa i što zapravo jedno štene mora naučiti. 

Tko je Irena Petak?

Bavi se ponašanjem i dobrobiti životinja više od 20 godina. Studirala je biologiju (ekologiju) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, te doktorirala na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Školovala se u Austriji, Irskoj, Njemačkoj, Italiji, Estoniji, Velikoj Britaniji, Češkoj i Nizozemskoj. Na Sveučilištu u Edinburgu magistrirala je primijenjenu etologiju i dobrobit životinja, s temom o komunikaciji pasa. Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih radova, te se dugi niz godina bavi i popularizacijom znanosti. Radi kao savjetnica za ponašanje kućnih ljubimaca te surađuje s brojnim udrugama za zaštitu životinja, gostuje na radiju i televiziji, piše članke i komentare za različite novine i portale – uglavnom o temama vezanim za kućne ljubimce i divlje životinje. Više o Ireni: www.argos.hr   

1. Kada je najbolje početi sa socijalizacijom pasa?

Socijalizacija štenaca započinje kada su stari otprilike tri tjedna jer tada progledaju i počnu čuti. Ako se štene nalazi u odgovarajućim uvjetima zajedno s mamom kujom, tada će dobiti odgovarajuće ishodišne informacije za početak socijalizacije. Socijalizacija u leglu se nastavlja do otprilike 8. - 10. tjedna starosti, nakon čega štene odlazi u novi dom, gdje se nastavlja njegova socijalizacija.

Period rane socijalizacije traje otprilike do 14. - 16. tjedna starosti. Nakon toga socijalizacija se nastavlja, ali jednako brzo i lako kao u ranijem periodu. Socijalizacija je proces koji ovisi o razvoju šteneta, ona ne započinje i ne završava odlukom vlasnika. Problem nastaje ako uvjeti u kojima se nalazi štene ili odrasli ne omogućuju sadržajno korisnu socijalizaciju. 

2. Što zapravo jedno štene treba naučiti?

Rana socijalizacija omogućuje štenetu da stvori obrazac „normalnog okoliša“, a to znači da se nauči na različita živa bića s kojima će kasnije živjeti. Prije svega, uz mamu kuju štene uči što znači biti pas, i baš zbog toga je loše štence prerano odvojiti iz legla. Osim toga štene uči pseću komunikaciju, pristojno ponašanje, uključujući inhibiciju ugriza, te o odnosu s čovjekom. Naravno, za to je potrebno da mama kuja ima dobar odnos s vlasnikom i da se vlasnik redovno bavi sa štencima.

U novom domu štene dobiva priliku da upozna druge pse, i da nauči kako komuniciraju psi koji različitog izgleda. Naime, za pse je učenje govora tijela kao za nas učenje stranih jezika – što ranije počneš, to ti bolje ide. Nadalje, štene se upoznaje s ljudima različitog izgleda. Posebno je važno da štene ima ugodna iskustva s veterinarima, djecom, ljudima koji nose štap ili su u invalidskim kolicima, i sl., te ljudima koji nose kapuljaču, imaju kišobran, voze bicikl ili koturaljke itd. Konačno, štene se upoznaje s drugim životinjskim vrstama s kojima treba dijeliti životni prostor, kao npr. mačkama, papigama i ostalim ljubimcima, te konjima, ovcama i ostalim životinjama na farmi.

Istovremeno s procesom socijalizacije odvija se i habituacija (navikavanje) na neživi okoliš. Tako na primjer štene se uči da ne reagira na zvuk fena, usisavača, stroja za pranje rublja, te ostalih kućanskih aparata. Isto tako, štene se treba naučiti na vožnju u automobilu, tramvaju i autobusu, te na pucnjavu petardi. 
Sve ono sa čime štene neće imati iskustva, toga će se bojati dok to iskustvo ne stekne.

3. Psi se žele pouzdati u svog vlasnika - kako steći njihovo povjerenje?

Povjerenje psa moguće je steći kroz izgradnju stabilnog odnosa i uz dosljednost. Stabilan odnos gradi se kroz suradnju psa i čovjeka, npr. u igri i treningu temeljenom na pozitivnom poticanju (tzv. nagrađivanju). Dosljednost znači da se uvijek poštuju ista pravila, npr. ili pas uvijek smije ići na krevet ili uvijek ne smije. 

4. Je li mit da štenci najlakše uče, dok je starije pse teško ili nemoguće odgojiti?

Tu nema razlike između čovjeka i psa, ili drugih vrsta kućnih ljubimaca. Učenje je lakše kod mlađih, ali je moguće do starosti i prestaje tek kada nastupi staračka demencija. No, mlađi mogu zadržati koncentraciju na ono što uče u kraćem vremenskom periodu nego stariji, pa može biti zanimljivije raditi sa starijima. Stari psi mogu učiti nove trikove, a ako imaju dobre radne navike bit će u tome jako uspješni. 

5. Štenci otkrivaju svijet pomoću usta? Kako onda postaviti granice kod grickanja, lajanja, grebanja i slično?

Za štence je prirodno da žele sve staviti, a kasnije kada mijenjaju zube sve grickati zato da si olakšaju to mijenjanje zubića. Zbog toga je uvijek najsigurnije maknuti iz njihovog dosega sve što je opasno (npr. žice od struje) i otrovno (npr. kućno bilje ili sredstva za čišćenje kuće) za njih ili ono što je za nas posebno vrijedno (npr. neke knjige ili umjetnine). Vlasnik treba imati štene pod nadzorom dok god je štene u ovoj fazi razvoja, odnosno treba zaštititi mjesta i stvari koja su opasne za štene, npr. pomoću „baby gate“.

Istovremeno štenetu treba dati igračke koje smije gristi, i koje su dovoljno kvalitetne da ih štene ne bude pogrizlo i pojelo dijelove.
Ukoliko štene primi nešto u usta što nije za njega, treba to zamijeniti za poslasticu. Dakle, treba izbjeći otimanje iz usta šteneta kada god je moguće (naravno, ako štene drži u ustima nešto opasno, a vlasnik nema poslasticu da će postupiti u interesu da štene preživi). Istovremeno sa mijenjanjem opasnih stvari za poslasticu, treba početi s učenjem naredbe/signala „pusti“. Dobro je početi i učenje naredbe/signala „ne“ jer mi ljudi to jako često izgovaramo. S obzirom da vlasnici obično viču kada to izgovaraju, puno pasa to spontano nauči jer u glasu vlasnika prepoznaje neodobravanje.

Štenci uvijek žele i igru s ljudima u kojoj grickaju. Takvu igru vlasnik treba prekinuti bez grubosti – samo treba otići od šteneta, a neki i jauknu kako bi štene prepoznalo da to vlasniku nije ugodno. Nikada se štene ne smije udarati po njušci zbog toga! Vlasnik treba štenetu ponuditi igračke koje smije gristi, i treba omogućiti štenetu igru s drugim dobro socijaliziranim psima kako bi štene od njih učilo da grickanje nije dobar način za komunikaciju. Tako štene uči inhibiciju ugriza, odnosno da zna primiti zubima bez da uzrokuje ozlijede.

6. Je li istina da što više stvari štene upozna u prvim mjesecima života, to će ga kasnije manje stvari izbaciti iz takta (usisavač, perilica, motori, vrisak bebe)? Treba li im onda svaki dan pokazivati što je više moguće stvari i voditi ih u 'avanture'?

Ono što štene upozna u periodu rane socijalizacije, to će smatrati normalnim dijelom svog okoliša. Dakle neće se toga bojati i neće reagirati na to. Međutim, vlasnici trebaju imati plan socijalizacije zato da štene ne bi izložili u jednom danu previše toga. Dakle, treba što više ovakvih stvari, ali svaki dan umjerenu količinu toga. Ovo je jedan od razloga zašto bi svatko tko želi odgajati štene trebao imati dovoljno vremena i znanja o štencima. U protivnom, može naštetiti razvoju i socijalizaciji šteneta.

7. Koje su najčešće greške koje neiskusni vlasnici pasa čine u njihovoj socijalizaciji?

Prema mom iskustvu, najčešća greška je držati štene u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta. Nažalost, ukoliko štene ne primi potrebna cjepiva, preporuka je veterinara da se štene ne smije izlagati na mjestima gdje postoji opasnost od zaraze. Da bi se moglo pomiriti ove dvije stvari, potrebno je da štene ostane u svom leglu tako dugo dok ne dobije prva dva cjepiva, nakon čega je moguće početi sa socijalizacijom.

Kod odgovornih uzgajivača ovo ne može doći u pitanje. U skloništima za napuštene životinje, čak i kada se pronađu štenci ostavljeni bez mame kuje, bolje je da ostanu zajedno dok ne dobe potrebna cjepiva. 
Druga greška vlasnika je pretjerana količina ili intenzitet podražaja koje štene primi u kratkom vremenu. Na primjer, štene ne može podnijeti isti dan posjetu gomile prijatelja i rodbine koji ga svi žele vidjeti i maziti. 

8. Što je s udaranjem štenaca ako npr. ne slušaju naredbe tijekom procesa socijalizacije i učenja? Što predlažete kao alternativu?

Svaki pas koga se udara može postati agresivan. Za štence je udaranje posebno opasno jer može dovesti i do fizičkih ozljeda.
Štene ne može poslušati naredbe ako ga se prethodno nije učilo/treniralo! Psi se ne rode sa znanjem što znače ljudske riječi, koje mi koristimo kao naredbe/signale. 
Vlasnici prvo trebaju početi učiti štene, pa tek onda očekivati da će nešto poslušati. No, štenci su nestašni kao i djeca, pa se ne može očekivati neka visoka poslušnost. To bi bilo više nalik slanju djece na vojnu obuku, a to je okrutno. Štene treba imati pravo na svoje pseće djetinjstvo, a na vlasniku je da omogući sigurnost kako štene ne bi stradalo. 

9. Stoji li tvrdnja da štene koje nikada nije vidjelo čovjeka s naočalama može izrasti u psa koji se boji i agresivno reagira na ljude koji nose naočale? Znači li to da za štene u kritičnoj fazi sva nova iskustva moraju biti pozitivna?

Ako štene nema iskustva sa ljudima koji nose naočale, ili kapuljaču, ili uniformu,… onda će se takve osobe bojati. Dakle, prvi razlog za strah je nedostatak iskustva.
Drugi razlog za strah je loše iskustvo. Taj strah je dublji i teže ga je iskorijeniti, ali nije nemoguće.
U oba slučaja moguće je da pas pokaže agresivno ponašanje. Ipak, treba biti oprezan kod toga što se smatra agresijom, jer ona ima puno razina i vrsta. U svakom slučaju, ako pas pokaže znakove agresije, vlasnik ga ne smije kazniti i treba potražiti pomoć stručne osobe.

10. Kako naučiti psića da npr. ostaje sam u stanu/kući i to bez uništavanja i zavijanja?

Kada štene dođe u novi dom, treba se upoznati sa svime pod okriljem vlasnika. Iskustva trebaju biti ugodna i nagrađujuća te štene treba izgrađivati dobar emocionalni odnos s vlasnikom/vlasnicima. To znači da se štene ne smije fizički kažnjavati, a da se s njim treba i igrati te započeti trening s pozitivnim poticanjem (tzv. nagrađivanjem). 
Tek nakon nekoliko dana ili tjedana, štene se može početi postepeno ostavljati samo, iz početka par minuta, pa zatim sve više minuta, pomalo preći na ostavljanje koji sat-dva, itd. Konačni cilj je da štene može ostati samo satima, koliko je već vlasniku potrebno kada odlazi na posao. Ovo je još jedan od razloga zašto odgoj štenaca nije za ljude koji nemaju vremena. Naime, loše je kada vlasnik uzme štene npr. za vikend, i onda treći dan ostavi štene samo osam ili više sati. 

11. Preporučujete li vlasnicima da psa od malih nogu uče koje je njegovo mjesto u stanu?

Psi trebaju imati svoje mjesto gdje su sigurni i nikome ne smetaju. Zato je dobro da štene ima neko svoje mjesto, svoj krevetić, s kojeg će vidjeti vlasnika, ali nije takvo da je vlasniku na putu kretanja. No, to ne znači da pas ne smije doći na kauč ili krevet ako tako vlasnik želi. Takvo mjesto ne smije biti vani jer se štene neće dobro osjećati izolirano od svoje nove ljudske obitelji.

12. Jesu li pohvale i poslastice dobar način za učenje?
Znanstvene spoznaje na području psihologije učenja pokazuju da je učenje uz pozitivno poticanje bolje, dugotrajnije i s manje posljedica. To znači da kod pasa nema stresa, agresije, anksioznosti i sl. Ovakvo učenje pogodno je i za štence i za traumatizirane pse. 
Ako znamo da se i odgoj djece, u vrtićima, školama i na fakultetima, okrenuo prema takvom načinu učenja, zbog čega su ljudi uvjereni da pse treba tući, daviti (na davilicama), korigirati, bacati na pod i sl.? Je li upotreba nasilja nad psima pokazatelj nasilnosti društva ili neznanja?