'Svećenici' voodooa navodno raspolažu receptom koji ljude pretvara u mrtvace, a kasnije ih oživljava i pretvara u 'zombije' i 'mentalne robove'. Ovo je priča o njima
Mračna strana voodooa: Ljude prahom pretvaraju u zombije?!
U 1:15 sati nakon ponoći 2. svibnja 1962. Haićanina imenom Clairvius Narcisse dva su liječnika proglasila mrtvim. Umro je nakon dvotjedne misteriozne groznice, a njegovo su tijelo prepoznale njegove dvije sestre - Angelina i Marie-Clare.
Dan kasnije Narcisse je pokopan na malom groblju u gradiću I'Estere i to je trebao biti kraj njegove priče, piše Daily Mail .
Punih 18 godina kasnije, 1980. godine, Angelini je na ulici pristupio čovjek koji joj se predstavio kao njen brat Clairvius Narcisse. Objasnio joj je kako ga je na plantaži šećera zatočio vještac koji ga je prije toga - uskrisio .
Lokalno stanovništvo koje već desetljećima prakticira voodoo prihvatilo je priču, no 'uskrsli' - očekivano - nije dobio 'prođu' kod zapadnjačkih znanstvenika. No, harvardski profesor Wade Davis u priču se želio uvjeriti na svoje oči. Zaputio se na Haiti i tamo sreo Maxa Beauvoira , vještca koji je bio poznat kao 'Papa voodooa'.
Beauvoir je profesora upoznao s čarobnjakom koji mu je pak dao recept za 'magični prah' koji je navodno dizao ljude iz mrtvih. Njega je ta priča toliko oduševila da je napisao knjigu ' The Serpent and the Rainbow ', prema kojoj je kasnije snimljen i istoimeni horor .
'Papa voodooa' Beauvoir bio je na čelu čak šest tisuća 'voodoo svećenika', a sam se hvalio kako je začarati uspio čak i bivšeg predsjednika Billa Clintona s kojim se i osobno susreo. Oni razumniji pak opravdano vjeruju tek da je njegova zasluga najveća za početak 'opsjednutosti' zombijima na zapadu koja je u kulturi prisutna i danas i to više no ikad.
Naime, da nije bilo njega, Wade Davis nikada ne bi napisao svoju kultnu knjigu. U njoj prvenstveno opisuje misiju jednog zapadnjaka da riješi misterij uskrsnuća Narcissea. Pokušao je objasniti zašto se uskrsli većinu vremena osjećao dezorijentirano, zašto je cijelo vrijeme imao osjećaj kao da lebdi izvan svojeg tijela, kao i zašto je imao konstantne varijacije u tjelesnoj temperaturi. Povremeno je gubio i dar govora.
Davis je cijelom slučaju pristupio vrlo trijezno. Unatoč suludom slučaju, bio je zapanjen činjenicom da su tada (opet) živog čovjeka mrtvim proglasila dva zapadnjaka tj. Amerikanca .
Njegova je misija započela s promatranjem vještaca dok su pripremali misteriozni prah koji je navodno ljude dizao iz grobova u pretvarao ih u 'bezumne robove'. Jedan od 'svećenika' s kojim je surađivao bio je Marcel Pierre koji mu je čak i otkrio recept za magični prah.
'Pakleni' recept i iste takve namjere
Prah se spravljao od drobljene lubanje mrtve djece, svježe ubijenih plavih guštera, mrtve žabe umotane u sušeno tijelo morskog crva i vina. Toj se mješavini na kraju dodavao i prah spravljen od ribe napuhače čija jetra i reproduktivni organi sadržavaju tetradotoxin, snažni otrov koji je nekoliko tisuća puta smrtonosniji od isto tako smrtonosnog cijanida.
Davis je uzorak 'zombi praha' poslao profesoru Leonu Roizinu s jednog koledža u New Yorku gdje je provedeno ispitivanje.
Prah je testirao i na laboratorijskim štakorima tako da im ga je stavio na obrijana leđa. Oni su uskoro pali u komatozno stanje i kretali su se samo na vrlo snažne stimulacije. Šest sati kasnije nisu se više uopće kretali i izgledali su kao da su mrtvi, no instrumenti su pokazivali lagane otkucaje srca i moždanu aktivnost.
Davis je zbog toga bio uvjeren da prah uzrokuje i smrt i 'uskrsnuće' žrtava koje se onda pretvaraju u 'zombije'. Zbog toga su, smatra, bili idealan materijal za 'mentalne robove' i podložni manipulacijama. Prah, prema tome, nije ljude dizao iz groba, već ih fizički 'umrtvio' na nekoliko dana, nekon čega su se u žive vraćali - mentalno umrtvljeni.
Unatoč svemu, s njegovim zaključcima treba biti vrlo oprezan jer ovi rezultati, a ni njegova teorija nikada nisu nezavisno provjereni.
Profesor Cosentino zapisao je kako mu je Beauvoir tvrdio kako ima lijekove za mnoge zapadnjacima neizlječive bolesti poput recimo AIDS-a.
Voodoo se na Haitiju počeo prakticirati u 17. stoljeću kada su kolonisti doma doveli robove iz Afrike. Danas većina tamošnjeg stanovništva (oko 10 milijuna ljudi) prakticira kombinaciju voodooa, kršćanstva i običaja iz zapadne Afrike. Na 'zombifikaciju' prahom gledaju kao na vrstu društvenih sankcija pomoću kojih se u društvu održava red.
Prema Maxu Beauvoiru, ljude se 'zombificira', a posebno kriminalce i prijestupnike, jer taj postupak 'umrtvljuje' potrebu za lošim djelima. Inače, čovjek je umro prije nekoliko dana u glavnom gradu Haitija, o čemu su javnost izvjestile vlasti. Uzrok njegove smrti još uvijek nije poznat, a predsjednik Haitija Michael Martelly njegovu je smrt nazvao 'velikim gubitkom za zemlju'.
Narod njemu pripisuje i zaustavljanje američke invazije 1994. godine. Naime, tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton prijetio je invazijom ukoliko Haiti na vlast ne vrati upravo zbačenog predsjednika Jeana-Bertranda Aristida. Generali koji su ga 'srušili' to su odbili, no 'papa voodooa' Meauvoir uspio je uvjeriti novog predsjednika Emilea Jonassainta i SAD-a je zbog toga odustao od invazije, piše Daily Mail .
Kada se sve ovo podcrta, zaista je moguće da voodoo svećenici i 'liječnici' raspolažu prahom koji privremeno umrtvljuje ljudsko tijelo. No, kao što ste mogli i sami zaključiti, tu se radi o stravičnom kršenju osnovnih ljudskih prava i narušavanju mentalnog zdravlja žrtava što nikako ne može biti ni egzotično, a ni interesantno. U pitanju je najprimitivnija okrutnost.