Lažno svjedočenje o ubijenim bebama povod za početak rata

*Kroz sedam nastavaka donosimo vam neke priče iz povijesti za koje su se dugi niz godina smatrale da su tek teorija zavjere. No, za svaku do njih se kasnije ispostavilo da su bile istinite... Objavljujemo treći nastavak.

Iračka vojska na čelu sa Sadamom Husseinom napala je i okupirala Kuvajt, a Amerikanci su htjeli doći do nafte. Morali su, stoga, tadašnjeg iračkog diktatora Sadama prikazati kao najvećeg svjetskog krvnika i ubojicu.

U listopadu 1990. godine  djevojčica iz Kuvajta, identificirana samo kao Nayirah (15) svjedočila je pred američkim Kongresom o strašnom nasilju i pljačkama. Vidno potresena u suzama detaljno je opisala kako su vojnici upali u njenu bolnicu i počinili neljudske zločine. 

Američku javnost je strašno pogodio njezin iskaz jer je u njemu između ostalog opisala kako je gledala iračke vojnike dok su vadili novorođenu djecu iz inkubatora u bolnici i bacali ih na tlo da umru. 

Cilj: Ubrzati američku akciju u Zaljevskom ratu

Dramatičan govor dotakao je srca gledatelja i izazvao ogromnu podršku javnosti da se SAD uključe u taj sukob. Njen iskaz prenijeli su svi mediji, ponavljajući ga mnogo puta. Istog dana njeno svjedočenje pušteno je na svim  glavnim američkim TV kanalima u udarno vrijeme.
Naravno, u svojim govorima na njezino svjedočenje se pozivao i tadašnji predsjednik George Bush. Senatori, zastupnici i politička elita zgražala se nad stravičnim zločinima kakve “svijet na pamti”. Svi su se složili kako se diktatora Saddama mora “kazniti” zbog svega što je učinio jadnom narodu. 

PR agencija pripremila njezino svjedočenje

Iako bi američki Kongres vjerojatno odobrio napad na Irak i bez emocionalnog i potresnog svjedočenja Nayriah, ono je svakako ubrzalo taj proces. Potpora je bila tu i rat je mogao započeti. U Zaljevskom ratu ubijene su tisuće iračkih civila a vojnu i industrijsku infrastruktura Iraka je totalno opustošena.

Istraga provedena kasnije pokazala je kako je velika PR agencija Hill&Knowlton pripremila njezino svjedočenje. Njezinu priču je kasnije opovrgnuo Amnesty International. Nakon rata, New York Times je objavio da je Nayirah ustvari bila kćer kuvajtskog ambasadora i da je njezinu priču organizirala spomenuta PR tvrtka. 

“Nayirah svjedočenje” danas se vodi kao jedno od najefikasnijih uporaba propagande u novije doba.