LIK ZEKOSLAVA SLAVI 80. ROĐENDAN Vladimir Puhalo davao je glas u domaćim crtićima o legendarnom Zekoslavu Mrkvi. I tvorac crtića Chuck Jones priznao je da je Puhalo napravio sjajnu izvedbu
Policija mu je sve praštala kad bi rekao 'Kaj te muči, Njofra?'
Ležerno nalakćen, u ruci mrkva koju gricka i smišlja nove nepodopštine. Ne uzrujava se nikad, a iz svega izlazi podignutih ušiju, odnosno pobjednički. Lik je to Zekoslava Mrkve, zeca iz animiranog filma koji u ponedjeljak slavi 80 godina od prvog emitiranja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Rečenica “Kaj te muči, Njofra” je povijesna, a najbolje oslikava njegovu opuštenost. Lukav i prepreden brzo je postao omiljeni lik, a američki marinci su ga proglasili počasnim članom. Inspiracija za lik i grickanje mrkve bio je film “Dogodilo se jedne noći” iz 1934. U njemu Clark Gable naslonjen na ogradu gricka mrkvu. No to je nakon Zeca palo u zaborav, a inspiracija je bio i Charlie Chaplin.
- Nije ‘izmišljen’ po jednom čovjeku niti ga je napravio jedan. Bilo je više autora koji su predlagali razne gegove i štoseve - rekao je Chase Craig, koji je radio za autora crtića Texa Averyja.
U Hrvatskoj je glas uglednom animiranom liku posuđivao Vladimir Puhalo. Legendarna rečenica “Kaj te muči, Njofra?” otvarala mu je mnoga vrata i vadila ga često iz nevolja.
- Kod kuće nije prečesto govorio tim glasom, ali kad je trebalo, rušio je sve prepreke. Nazvao bi telefonom, govorio kao Zec i dobio bi što bi htio, ako treba i kredit. Volio je brzu vožnju i, kad bi ga zaustavila policija, samo bi otvorio prozor i pitao ‘Kaj te muči, Njofra?’. Svi bi ga odmah pustili, nikad nije platio kaznu - otkrivaju nam kćeri pokojnoga glumca, Iva i Tina.
Uz njega glasove su dali i Otokar Levaj, kao Praščić Porky, te Ivo Rogulja, koji je bio Patak Darko, i u neprestanom nadmetanju s ušatim lukavcem redovito gubio uz rečenicu “Zec, gadiš mi se”... Djetinjstvo im je, kažu Iva i Tina, bilo zanimljivo, uzbudljivo i neobično. Otac Vladimir je kao klinac od 10 godina čitao enciklopedije, obrazovanje mu je bilo vrlo važno, pa je u tom smjeru odgajao i njih dvije.
Klaić ga želio za asistenta
- Pod tim nije mislio da moraš imati završen fakultet, često je znao reći kako mnogi ‘lajbeki’ imaju fakultet. Važno mu je bilo znanje, a na Kviskoteci je znao sve odgovore, iako se nikad nije natjecao. Mi nismo gledali ‘Sandokana’, što su sva djeca naše dobi gledala. Rekao bi nam da, ako nam je dosadno, čitamo enciklopediju - ispričala ja Iva.
Vladimir je u Karlovcu završio gimnaziju, a u Zorinu domu već se tad počeo baviti glumom. Studirao je francuski i komparativnu književnost te na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju. Bio je sjajan student, pa ga je i jezikoslovac Bratoljub Klaić zvao za asistenta. Puhalo je ipak odlučio posvetiti se samo glumi, pa je od Klaića dobio posvetu u knjizi.
- ‘Jesi bedast moj Puhalo’ napisao mu je, u stilu da se mogao baviti znanstvenim radom, a ne tamo nekakvom glumom - objasnila nam je Tina.
Osim bogatog obrazovanja, bio je vrlo talentiran u sportu. Kao dijete bavio se nogometom, hokejem i atletikom, ali tenis ga je poslije obilježio, zbog njega je bio spreman i glume se ostaviti. Trenirao je kćeri svojim metodama, koje su za to doba bile napredne. Iva je bila velik talent, bila je višestruka prvakinja Jugoslavije, a pobijedila je i slavnu Steffi Graf.
- Ali bilo je to davno, imali smo 12 godina. Pobijedila sam je na turniru u Stuttgartu. Bio je odličan trener, avangarda. Na našim treninzima su se okupljali ljudi kako bi ih gledali, te njegove metode - kaže Iva.
Dvije godine u Americi
Zbog tenisa je obitelj završila i na dvije godine u Americi. Zbog predstave “Oslobođenje Skoplja”, u kojoj su glumili, išli su na turneju u Australiju i Ameriku. Vladimir nije želio da djeca propuste teniske treninge, pa su trenirali i tamo. Na jednom od njih gledao ih je nepoznati muškarac koji im je potom ponudio da ostanu u Americi u njegovoj akademiji. Morali su se prvo vratiti majci u Zagreb, no ubrzo je usred noći zazvonio telefon. Bio je to čovjek koji mu je ponudio posao i da cure tamo treniraju. Osigurao im je stan, a Vladimiru je ponudio da ujedno bude direktor njegove teniske akademije Four Seasons.
Zec najdraža uloga
- On je želio sve rasprodati i preseliti se u Ameriku. Nasreću, odgovorila ga je majka od tog nauma. Poslije smo čak imali i vilu s teniskim terenom, no sve je stalo nakon dvije godine zbog ozljede ruke. Nisu pomogle ni terapije, morala sam prestati igrati i mi smo se vratili u Zagreb. On je još odradio ugovor do kraja u Akademiji i nakon toga vratio se i on - rekla je Iva.
Imao je uloge u “Gruntovčanima”, “Kapelskim kresovima”, “Smogovcima”, “Nepokorenom gradu”... U kazalištu je grao u rock operi “Gubec-beg”, mjuziklu “Jalta-Jalta”... No i njemu je najdraža “uloga” bila Zekoslava Mrkve. To mu je bilo nešto posebno.
- Posudio je glas i Japanskoj Bubi, to mu je isto bilo super, ali Zecu je pristupao drukčije. Skroz bi se davao, pa nije čudo što je režiser Chuck Jones, kad je došao na festival u Zagreb i kad je čuo tatu, rekao da je bolji od originala. On bi ponekad tekst i improvizirao, usred snimanja bi nešto promijenio i to bi ispalo dobro. Jednom je tako spomenuo i našu mamu Ivančicu - rekla je Tina.
Vladimir je, pričaju, bio iznimno duhovit i veseo. Volio je društvo i često je on bio glavni zabavljač. Naravno da tad rečenicu “Kaj te muči, Njofra?” nije mogao izbjeći, ponavljao bi je i nije mu bilo teško.
- Sjajno je pričao viceve i uživao je kad bi zabavljao druge ljude. Kad bi nam došli gosti ili na nekim zabavama, nije moglo proći bez toga da u jednom trenutku ne čujemo Zeca. Nama je to bilo normalno - prisjetila se Iva za kraj...