Iako su mnogi vjerovali da su pisma 'Jacka Trbosjeka' pisali novinari kako bi si povećali tiražu, nova forenzička istraživanja pokazala su da je dva napisala ista osoba i to zbog glagola 'zadržavati'
Isti čovjek autor je dva pisma, a odala ga je samo jedna riječ...
Jack Trbosjek je, kako je dosad istraženo, ubio najmanje pet žena u Whitechapelu u istočnom djelu Londona. S obzirom na to da nikada nije pronađen, nikada nije ni odgovarao za svoja djela, a jedna od stvari koje su ga "proslavile" bile su pisma koja su dolazila tadašnjim medijima.
Iako su mnogi vjerovali da su pisma pisali novinari kako bi si povećali tiražu, nova forenzička istraživanja pokazala su da je dva od njih 200 napisala ista osoba i to zbog glagola "zadržavati" koji se pojavljuje u oba.
Većina pisama koja su popisana s "Jack Trbosjek" i tada i sada smatraju se obmanama. Sva pisma je istražila i forenzičarka dr. Andrea Nini sa Sveučilišta u Manchesteru i fokusirala se na dva najranija pisma.
Prvo koje počinje s "Dragi šefe", a potpisano je "Jack Trbosjek", a druga je razglednica potpisana sa "Prgavi Jack".
Zbog moderne tehnike analize pisma i rukopisa, Nini je otkrila kako pisma imaju dosta toga zajedničkog.
- Moj zaključak je da postoji lingvistički dokaz da je ova dva pisma napisala ista osoba. Iako se ovo i ranije sumnjalo, nisu postojali čvrsti dokazi - objasnila je Nini.
Njegov identitet i danas je misterij
Londonski East End je krajem 19. stoljeća bio dom za više od milijun najsiromašnijih građana Londona. Tu su, dakako, bujali korupcija, kriminal, ali i prostitucija. Samo u Whitechapelu je svoje usluge pružalo tisuću prostitutki. Jedna od njih bila je i 43-godišnja Mary Ann Nichols, žena koja je 31. kolovoza 1888. pronađena mrtva nakon što je posljednji put viđena na uglu ulice Osborn i Whitechapelske ceste.
Iako je te večeri zaradila i više nego dovoljno novca da si priušti prenoćište, Mary Ann ga je nakon svakog klijenta odmah potrošila na alkohol. U točno 3:40 sati ujutro na ulazu u obližnju staju našao ju je vozač kočije Charles Allen Lechmere. Ubrzo su se na licu mjesta okupila i tri policajca, a nakon kratke su provjere utvrdili da nitko od susjeda nije čuo vriskove ili buku.
Nesretnoj je prostitutki dva puta prerezan vrat s lijeve na desnu stranu, a na trbuhu je bila duboka ubodna i prilično neuredna rana, kao i još nekoliko rezova dugih 15 do 20 centimetara.
Policija je imala nekoliko sumnjivaca i to isključivo na temelju medijskih spekulacija i javnosti gladne linča određenih ljudi. No, svi su oni pušteni nakon potvrde alibija te nakon što su pronađene još tri mrtve djevojke koje su nedugo nakon Mary Ann ubijene sličnom metodom.
Početkom rujna pronađena je Annie Chapman, druga žrtva Jacka Trbosjeka, a krajem mjeseca još dvije - Liz Stride i Catherine Eddowes koje su ubijene i unakažene u istoj večeri. Utvrđeno je da je ubojica prilazio prostitutkama tražeći seksualne usluge zbog čega ih je vrlo lako i bez otpora odvodio u mračne i zabačene uličice.
Pisao pisma novinarima
Te 1888. godine naravno nije bilo forenzike i modernih metoda koje su danas na raspolaganju istražiteljima pa policija doslovno nije imala nikakve materijalne dokaze. Policija je nakon ubojstava redovito primala pisma u kojima ubojice priznaju krivnju, no većina je njih odbačena kao lažna. Dva za koja se utvrdila da su pisana istim rukopisom bila su potpisana s 'Jack Trbosjek'.
Tako je slavni serijski ubojica dobio svoje neslavno ime.
Nakon nešto više od mjesec dana tišine, Jack Trbosjek je 7. studenog uzeo svoju petu i posljednju žrtvu, Irkinju Mary Kelly. Ona se prostitucijom bavila samo povremeno, a njeno je tijelo bilo najviše unakaženo. Slučaj je bio otvoren sve do 1892. godine kada ga je policija bez i jednog dokaza odlučila ugasiti s obzirom da se ubojstva više nisu ponavljala.
Mesar ili liječnik?
Kroz naredno stoljeće mnogi su stručnjaci i istražitelji entuzijasti dolazili do raznih teorija. Krivnju su tako svaljivali na mesara Jacoba Levyja koji je od prostitutke dobio sifilis pa je njegov motiv mogla biti čista osveta. Autorica Shirley Harrison tvrdila je da je ubojica bio liverpoolski trgovac James Maybrick, no ona je svoje tvrdnje temeljila na dnevniku za koji se kasnije ispostavilo da je bio krivotvorina.
William Le Queux je u svojim memoarima tvrdio da je vidio manuskript koji je na francuskom napisao Rasputin koji je u njemu navodno tvrdio da je ubojica bio poludjeli ruski liječnik Alexander Pedachenko, no povjesničari danas spore je li taj liječnik uopće postojao.
Autor Donald McCormick smatrao je da je Jack Trobosjek bio Walter Richard Sickert, njemački umjetnik britansko-danskog podrijetla, no utvrđeno je da je on za vrijeme krvoločnih ubojstava boravio u Francuskoj. Južnoafrički povjesničar Charles van Onselen je pak okrivio Josepha Silvera, no ni on se u vrijeme ubojstava najvjerojatnije uopće nije nalazio u Londonu.
Među kandidatima je bio i ginekolog Sir John Williams kojeg je za to optužio jedan od njegovih potomaka. On je tvrdio da je John Williams poznavao žrtve i da je na njihvim tijelima zapravo pokušavao utvrditi uzroke neplodnosti. Neki prstom upiru i u princa Alberta Victora koji je, tvrde oni, prostitutke pobio nakon što je poludio od sifilisa. I ovo je zapravo tek manji dio svih koje su sumnjičili mediji, policija, javnost ili različiti pisci.
Ili vozač kočije?
Zanimljivo, entuzijasti posvećeni pronalasku pravog krivca sve češće spominju ime sa samog početka priče o Jacku Trbosjeku. To je ime Charlesa Allena Lechmera, vozača kočije koji je pronašao tijelo prve Trbosjekove žrtve.
U to je ponajviše uvjeren novinar Christer Holmgren koji kaže da je Lechmere lagao policija na licu mjesta jer se predstavio kao Charles Cross iako to nije bilo njegovo prezime već prezime njegovog očuha. Nadalje, on je tvrdio da je uz tijelo bio dvije - tri minute dok stručnjaci kažu da je prošlo barem devet minuta prije nego što se na licu mjesta pojavio drugi vozač, a onda i policajci.
Nadalje, njegova se kućna adresa, posjeti obitelji i put kojima je išao na posao neobično poklapaju s lokacijama na kojima su ubijene sve prostitutke. jedna je ubijena i u ulici njegove majke. On je uz to često prevozio meso pa nikome ne bi bilo sumnjivo što je uprljan krvlju.