Turnir stokilaša: 'Kad raširim ruke, teško će balun u mrežu'

- Dobro što je kiša malo rashladila, da se izdržati, jer tko bi trča za balunom po onoj vrućini od prošlog tjedna", dočekuju nas runovički stokilaši dok čekaju na zadnja vaganja pred finalne utakmice. Turnir stokilaša ulazi u završnicu, dvadeset i osam ekipa koliko se prijavilo za prvi malonogometni turnir stokilaša u općini Runovići kojeg su organizirali veterani NK Mračaja odmjerilo je svoje snage i pokazalo koliko je teško, a u istom trenutku i lako trčati za loptom unatoč kilogramima koje nose. Više od dvadeset osam tona pokazivala je vaga ukupan broj kilograma.

- Računaj ovako svaka ekipa ima u prosjeku osam igrač, svaki igrač u prosjeku sto dvadeset kilograma, pomnoži sa dvadeset i osam i eto ti tona koliko ti srce zaželi. A ljudi moji di se ovih dana više jelo i pilo nego u Runovićima, kroz šalu će Petar Ljubičić, zvani Žaba, seoski remeta, najteži golman turnira. Nosi on svojih 148 kilograma ponosno.

- Dok sam bio mlađi skaka sam u Vrljiku na glavu ko žaba, i prozvali me Žaba. E sad zaboravi više na skakanje, napala kila, ali dobro ih ja nosim na moju visinu. Dva metra su ti tu pa kad se rasporedi nije ni puno. Zato sada kad raširim ruke teško da će balun dodirnuti mrežu", kroz šalu će Žaba. U četvrtfinalu se sastaje njegova malonogometna ekipa "Rodjaci" koji će odmjeriti snage sa malonogometnom ekipom OŽ. I jedna i druga ekipa znakovita imena. "Mi smo ti svi, kako naš narod kaže rodjaci.

Po materi i čači, ista krv zato ćemo lakše jedan drugome oprostiti grešku u igri", dobacuju "rodjaci" dok kreću prema vagi. "A mi smo ti Ožujsko, zato smo ti OŽ, vidiš da je i sada čaša uz nas ne trebalo za "pojačat" koje kilo ako zafali na vagi", kroz šalu će momci.

Velika stočna vaga, pored nje predsjednik veterana NK Mračaja Zvonimir Lešin i predstavnik protivničke ekipe budno paze što vaga pokazuje. "Ante Jukić, zvani Mujo sto trideset, Anđelko Ljubičić sto četrnaest, Mate Jukić sto petnaest, Vlade Šimić sto dvadeset pet, Mislav Jukić sto dvadeset. I tako redom, a onda u jednom trenutku dok na vagu staje jedan od igraća, koji nas je zamolio da mu ime zbog sramote ne spominjemo, vaga pokazuje četrdeset dekagrama ispod sto. "A šta sad, jadan ti san, a bio sam siguran da sam namirio sto", kroz zube će sitnije građe igrač.

Suci blagonakloni, dopuštaju mu "popravni" i upućuju ga do šanka uz preporuku da brzo pojede barem jedne ćevapčiće, te popije točeno pivo. Što više i što brže jer će sudac svaki trenutak zviždaljkom dati znak za početak utakmice. I dok drugi kršni momci odvažno staju na vagu, jer sigurni su oni u svoje kile uz teren sve življe. Bolje polovice nestrpljivo čekaju. Hoće one vidjeti svoje muževe i na terenu, a ne samo na vagi i za stolom.

U međuvremenu je i "onaj ispod sto " dostigao famoznu brojku. Vaga se zaustavlja točno na sto, predstavnici i jedne i druge ekipe suglasni, daju prolaz svom suigraču. "Ajde Anđelko, šta čekaš. Kreni, rastegni, pazi leđa", dovikuje ženski dio uz ogradu terena. A lopta, okrugla, noge izgubile nogometnu rutinu, nema finti ko u mlade dane. I zatresla se mreža Rodjaka samo nekoliko trenutaka od početka utakmice. Na golu nije Žaba već mlađi Mujo. "Ko zna šta se njemu mota sada u glavi. Mujo, okani se gluposti pazi na mrežu", dovikuju sa tribina. Dva naprama nula za OŽ, Rodjaci posustaju, traže stanku, hvataju se za glavu. Nisu ovo očekivali. Sa razglasa Bata hrabri "rodjake".

Žaba hoće na gol, vodstvo ekipe procjenjuje da je Mujo kao golman u ovom trenutku mlađi, profesionalniji. Nažalost "rodjaka", ovoga ih puta nije njihov Žaba "pokopao", već ekipa OŽ. Sudac svira kraj utakmice.

Pet puta se zatresla mreža "rodjaka", samo dva puta protivnika. Završili su rodjaci u četvrtfinalu, a u polufinale odlazi malonogometna ekipa OŽ. Svoje nogometne majstorije odmjerit će u polufinalu, nadaju se finalu, a nadaju se i pečenim janjcima. Bilo kako bilo ovog vikenda tresti će se na terenima Pojila u Runoviću pjesma, lopta i nogometna mreža. Dakako sve uz puno ića i pića.