Na sljedećoj stanici ulazi - ona. Da, taj tip. Nije više mlada, ali nije ni dovoljno stara. Skockana, sa sređenom frizurom, puder i ruž brižno zacementirani, u odličnoj formi...
ANKETA S koliko godina se više ne trebate ustajati starijim ljudima u javnom prijevozu?
Znate jedan od onih dana. Iako ste još mladi, čeličnih živaca i odličnog zdravlja, dogodi se taj dan kad idete s posla izmoždeni dok vam se čini da su preko vas prešle sve HŽ-ove lokomotive. Pogled prazan kao da ste stigli direktno iz zombi apokalipse, u želucu vakuum jer od ludila na poslu niste stigli ni zrno hrane ubaciti u njega, noge vam klecaju od slabosti. Kazaljka stresa je u crvenom, šef vas je toga dana ubio u pojam, a i sve ostalo što je moglo pošlo je po zlu. Razmišljate o Murphyjevom zakonu i samosažaljivo zaključujete da g. Murphy toga dana prema vama nije bio nimalo milostiv.
A onda ulazite u tramvaj i tamo napokon prvi lijepi trenutak u posljednjih nekoliko sati – poput blaga u kriptama koje otkriva Indiana Jones, zlatnim sjajem bliješti prazan stolac. Rušite se u njega puni zahvale i olakšanja, no sreća je kratkog vijeka. Na sljedećoj stanici ulazi – ona. Da, taj tip. Nije više mlada, ali nije ni dovoljno stara. Skockana, sa sređenom frizurom, puder i ruž brižno zacementirani, u odličnoj formi, i barem u tom trenutku daleko boljeg općeg stanja nego što je vaše. Naravno, od svih mjesta u tramvaju stane baš pokraj vas i uputi vam značajan pogled.
Pravite se da ga ne vidite, ali onda slijedi taktika laganog kašljucanja. Khm, khm, kojim diskretno daje do znanja da je prisutna i da nešto želi. Dok dvojite prepustiti joj mjesto ili ne, jer ipak su vas u obitelji lijepo odgojili, stres i umor pružaju otpor prema toj ideji. Pa vam onako, mrvicu zločesto, padne na pamet blago crnohumorni vic:
Sjedi mali Ivica u tramvaju, kad uđe bakica. Ivica je pita uljudno: - "Bako, bako, hoćete sjesti? " Kaže bakica sva sretna: - "Pa budem sinek. "Pita Ivica: - "A gdje?"
Malo vam nedostaje da se opletete smijati, ali ona već ima sljedeću fazu taktike. Kao slučajno vas gurka torbicom, i pritom šišti nosnicama ispuhujući ljutinu poput prerijskog bizona. Lomi vas perfidno, pa se na kraju dižete i promrmljate nešto o tomu da joj prepuštate mjesto, dok ona sjeda uvrijeđeno jer sve se trebalo dogoditi i prije. A vas obuzme dilema – jeste li uopće trebali ustati?
RIJEŠITE ANKETU: