Franak ubojica: Depresija, rak, anksioznost, misao na suicid...

Banke su nas pokrale i opljačkale. Izlaza nema. Mi smo na dnu dna. Uništili su nas, ubili, iako još dišemo. Noću oboje svatko u svojoj sobi plačemo. Ne znamo hoćemo li dočekati jutro, gotovo u glas, kroz navrle suze, jecajući progovaraju supružnici Renata (47) i Kristijan (39) Bazjak iz Livada podno Motovuna.

Zbog duga od nekoliko rata kredita vezanog uz franak iz banke su im zaprijetili da će im kuća vrijedna više od 60.000 eura ne plate li dug do kraja mjeseca doslovce na bubanj. A kako će ga platiti? I dosad nisu uspijevali, a prema zadnjem tečaju, jedan franak vrijedi čak 7,5 kuna. Supružnici su prije 10 godina solidno zarađivali pa su odlučili riješiti stambeno pitanje. Nakon 10 godina otplate, banci duguju još 68.000 eura, više nego na dan podizanja!

Prva rata bila je 2400 kuna i s 10.000 kuna primanja - uspijevali su. No Renata je izgubila posao, a Kristijanu su plaću snizili na oko 4000 kn. Danas nije dovoljna niti za anuitet.

Noću obilazi kontejnere u potrazi za bocama

- Najsretniji sam na poslu jer ne mislim na ništa. Čim dođem kući i vidim uplakanu suprugu smrači mi se. Priznajem, lani sam bio na kraju snaga i, na žalost, zamalo digao ruku na sebe. Drugi idu na godišnji, a ja svaki slobodan sat trčim još dodatno zaraditi i opet nemam ništa - ogorčen je. Ne traže milostinju - samo uređenu državu koja je će riješiti problem. Da imaju za kruh, a ne da skupljaju 20 kuna i kupe vreću starog kruha za pse - za svakodnevni ručak.

- Radim, zarađujem, a hodam pognute glave. Noću obilazim kontejnere tražeći boce za koju kunu. U životu sam sve stvorio svojim rukama, a sada sam u situaciji da prosim – kaže Kristijan. Franak ih je, kažu, psihički dotukao, a svakim danom ih sve više ubija.

Zbog kredita u švicarcima u Udrugu Franak posljednjih godina svakodnevno su stizali pozivi i pisma - dramatična, puna gorčine, tragičnih ljudskih sudbina. Govorili su o borbi, o strahu, o noćnim morama, gladnoj djeci, neizdrživoj patnji i bolesti.

Borba za komad kruha, doslovno za preživljavanje na njima je ostavila jezovite zdravstvene posljedice, a u budućnosti će ih biti još i više.

Alarmantne brojke je u svom istraživanju Toksični kreditni proizvod - utjecaj na zdravlje u RH objavila jedna od osnivačica te prvostupnica sestrinstva Brankica Ivanković (44), koja je noći provodila čitajući njihove životne priče.

Grijanje je za njih luksuz

- Svaki osmi ispitanik (12,4%) u prošle dvije godine pomišljao je na samoubojstvo, a gotovo svaki 40. ispitanik (2,5 posto) obolio je od maligne bolesti unazad dvije godine otplate, što traži dodatno istraživanje – ističe Brankica.

A kako i ne bi. Iako je ispitana populacija većinom zaposlena, zbog otplate su morali promijeniti prehrambene, ali i sve ostale životne navike. Grijanje je za polovicu njih luksuz.

- Visokih 43,8% kućanstava nije u mogućnosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. Obrok koji sadrži meso, ribu ili vegetarijanski ekvivalent nije si moglo priuštiti svaki drugi dan 60,8 posto ispitanika (to je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije). Neki oblik gladovanja osjetilo je čak 25,1 posto ispitanika. Posljedice nedostatne prehrane i gladovanje donose niz poremećaja dok djeca koja su izložena blagoj do umjerenoj pothranjenosti tijekom odrastanja, trpe posljedice te imaju veću sklonost obolijevanju – upozorava Brankica, koja ističe da su rezultati u prvom takvom istraživanju u Hrvatskoj nedvojbeno uputili na to da je ovakva situacija prouzročila psihičke i fizičke posljedice u ispitanika i njihovih obitelji. Čak 44,84% ispitanika izgubilo je prijateljske veze zbog narušene financijske situacije, dok 68,6% ispitanika ima teškoće u obiteljskom funkcioniranju. Povećana je i upotreba lijekova protiv bolova za visokih 64,4%, ostalih lijekova za 51,7%, te antibiotika za 29,9%. Sedative je koristilo 42,2% ispitanika, a antidepresive je svaki treći ispitanik (33,1%).Kako ovo nisu samo brojke dokazuju i ispovijedi dužnika. Supružnici iz Livada nemaju ni za lijekove niti za put do bolnice.

Tražio je čak i da bubreg proda

- Mnogo sam puta zbog šoka završila na Hitnoj. Krvarim gore i dolje od šokova i nervoze. Pijem antidepresive i po nekoliko puta na dan. Tablete su mi hrana. Suprug s napuknutim rebrom i operiranim koljenom radi težak šumski posao, jedva hoda, ali radi, ne smije na bolovanje kako mu ne bi snizili plaću.

Tražio je čak i da bubreg proda. Jednom mi je rekao da mu ostaje samo konop da se objesi. Uz moju pomoć se nekako smiri pa onda u šali kaže, pa kako da se i objesi kada nema niti za konop kupiti. Živimo, a ne živimo. Ostaje nam samo psihijatrija ili da se ubijemo – plače Renata dok je suprug grli i tješi. Sa svakodnevnim golemim strahom i bolešću bori se i Fatima Devčić iz Kraljevice.

- Čitav život mi se okrenuo naopačke zbog vraćanja kredita koji smo pokojni suprug i ja podigli u švicarskim francima. Suprug Dragan, koji nikad u životu nije bio bolestan, zbog stresa obolio je 2010. Dijagnosticiran mu je karcinom gušterače i umro je devet mjeseci nakon dijagnoze - u suzama govori Fatima. Stambeni kredit od 102.000 švicarskih franaka na 21 godinu podigli su 2004. godine.

- Moja plaća bila je dostatna za režije i namirnice, a njegova za kredit. No 2008. meni je dijagnosticiran karcinom pluća i nakon 30 godina staža kao primalja u rodilištu, morala sam prestati s radom. Primam 2900 kuna mirovine, a rata kredita prije povećanja tečaja iznosi 3860 kuna - jedva govori Fatima. Zbog financijskih problema kći Morena morala je prekinuti studij te se zaposliti, kao i sin Mario, koji je otišao konobariti u Njemačku kako bi pomogao majci.

Noću ne spava i pije antidepresive

- Noću ne spavam i svakodnevno pijem tablete za smirenje. Imala sam razdoblje kad sam pomišljala i na suicid, zbog čega i danas posjećujem psihoterapeuta.

Na životu me održavaju samo moja djeca. Ingrid Tikulin (46) iz Zadra digla je kredit kako bi dovršila kuću.

- Sve je počelo 2009. Moj partner već je gubio posao u Brodogradilištu. Rata je svakodnevno rasla. Počeli su i moji prvi bolovi: noge, ruke, kralježnica. Od pustog stresa oboljela sam od autoimune bolesti. Danas sam stopostotni invalid koji treba tuđu pomoć i njegu. Hranimo se u pučkoj kuhinji, djeca mi nose hranu iz Caritasa. Redovito odlazim psihijatru jer vjerujem da je moj kronični stres uzrokovan upravo ovim oscilacijama rata i nesigurnoj budućnosti. Svaki mjesec je borba...Toliko puta mi je došlo da umrem, da se svega riješim. Ne želim svojoj djeci ostaviti dugove. Proklinjem dan kad sam podigla kredit Kako će ga otplaćivati do 2027. - ne zna. Takav život svoje šestero djece (sina (23) koji je oženjen, sinova od 19, 17 i sedam godina te kćeri od 14 i 5) nije zamišljala. Antidepresivi su jedina hrana i Ljubici te suprugu Franji Badanjak iz Zagreba.

- Kad svojoj obitelji nemaš što dati za jesti svaki dan osim malo kruha i vode, osjećaš se nemoćno, bezizlazno, bojiš se za egzistenciju. Radila sam i po tri smjene kako bih zaradila samo za kredit - govori Ljubica koja je sada zbog svega u invalidskoj mirovini. Rata kredita im je narasla na čak 5700 kuna.