Dan polako sviće, blijedi ova noć iz zagrljaja moga na front ti moraš poć', ali ma gdje bio s tobom je i mjesec naš i zvijezde sve i znaj da čekam te i znaj da čekam te. Ti otvaraš vrata, tiho kuca sat, ne gledaj me tako, to tek je kiše kap. Idi sada, dušo, jutro je, idi sad, ne gledaj me, al' znaj da čekam te al' znaj da čekam te. Jednom ova jutra zauvijek će proć' i večeri jedne ti ćes meni doć', ali sad ću poslat anđele da kažu ti da ljubim te, da znaš da čekam te da znaš da čekam te. Kad se noću budim, tebe nema tu, ja osjećam tvoj dodir, i čežnju tvoju svud. Vratit ćeš se, dragi, k meni ti i naš će san oživjeti i znaš da ja to znam, ti znas da tvoja sam. Sanjam tvoje oči, tvoje osmijehe, sanjam tvoje lice, tvoje cjelove, tebe noćas ljube zvjezdice, i Mjesec naš i krijesnice i noći daleke i noći daleke. Neka moja pjesma tebi snage da i znaj da samo tvoja, tvoja ja sam sva nikome te ne dam, voljeni, i sretni bit ćemo opet mi i ja ću čekati za tebe živjeti. Ne dam svoju zemlju, sela, gradove, ne dam naše šume, polja, domove, ne dam našu lijepu Hrvatsku i s tobom sad ja branim nju i znaj da čekam te i znaj da čekam te. I srušene će kuće opet stajati i svako će se dijete opet smijati i nasu pjesmu čut će svi jer Hrvatska to svi smo mi,