Fanny Blankers-Koen: 'Leteća kućanica' s četiri zlata s Igara

Na današnji dan, prije cijelog jednog stoljeća, rođena je legendarna nizozemska atletičarka Fanny Blankers-Koen (1918. - 2004.).

Rođenje ove osvajačice četiriju zlatnih medalja na ljetnim Olimpijskim igrama 1948. godine danas je obilježio i 'Google Doodle'.

U nastavku pročitajte pet zanimljivosti vezanih uz ovu zvijezdu atletskih staza.

1. Njen muž i trener u početku je bio protiv žena sportašica

Francina Elsje Koen rođena je u Lage Vuurscheu, Nizozemskoj, 26. travnja 1918. kao kćer državnog dužnosnika, koji ju je od početka podupirao u sportskoj karijeri, a i sam se natjecao u bacanju kugle i diska.

Odabravši trčanje umjesto plivanja, kao primarnu disciplinu, Fanny je postavila nacionalni rekord na 800 metara sa samo 17 godina. Kada je pozvana u Nizozemsku atletsku reprezentaciju, upoznala je trenera i budućeg supruga Jana Blankersa.

Blankers, također bivši olimpijac u troskoku, koji ju je trenirao 15 godina, u početku je bio protivnik žena u natjecateljskim sportovima, što nije bilo neobično za to doba.

Međutim, Fannyn veliki potencijal natjerao ga je da promijeni svoje mišljenje i on ju je potaknuo da se prijavi za Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine. 

2. Jesse Owens bio joj je najveća inspiracija 

Na Olimpijskim igrama u Njemačkoj osvojila je peto mjesto u obje discipline u kojima se natjecala - skoku u vis i 4x100 metara, ali najveća nagrada tih povijesnih igara bila joj je upoznavanje svog heroja.

Fanny je bila toliko uzbuđena kada je upoznala Jessea Owensa - slavnog američkog atletičara, koji je upravo na tim igrama osvojio četiri zlatne medalje - da je uzela njegov autogram i sačuvala ga do kraja svog života, smatrajući ga svojim najvrjednijim vlasništvom.

3. Svi su ju otpisali kada je izbio 2. svjetski rat, ali vratila se još jača

Nakon što je osvojila dvije brončane medalje na Europskom prvenstvu u Beču 1938., izbio je Drugi svjetski rat zbog čega su otkazane Olimpijske igre 1940. i 1944. godine.

Fanny Blankers-Koen udala se 1940. te je godinu dana kasnije rodila sina, a 1946. i kćer. Već s 30 godina, mnogi su ju smatrali prestarom za nastavak natjecanja, kada su Igre napokon 'oživljene' 1948. godine na Wembley stadionu u Londonu.

Međutim, njen četverostruki zlatni nastup u Ujedinjenom Kraljevstvu, dokazao je da to nije istina i pokazao koliko je predano ova atletičarka trenirala unatoč ratu i suspenziji domaćih natjecanja u Nizozemskoj, koja je tada bila pod okupacijom Nijemaca. 

Na stazu se vratila tek tri tjedna nakon što je rodila Jana Juniora i čak je 1943. ponovila svjetski rekord na 100 metara, ignorirajući kritike javnosti, koja joj je zamjerala što se vratila natjecanjima, umjesto da ostane kod kuće i brine za obitelj.

Novinar Kees Kooman, koji je napisao njenu biografiju, istaknuo je:

- Da nije bilo Drugog svjetskog rata, osvojila bi sedam, osam, devet zlatnih olimpijskih medalja.

4. Postala je poznata kao 'Leteća kućanica'

Blankers-Koen osvojila je zlatne medalje u četiri discipline - 100, 200 i 4x100 metara te 80 metara s preponama - na kiši u Londonu, ali njeno najveće postignuće je razbijanje predrasuda i primitivnih očekivanja.

Atletičarka, koja je ovjekovječena kao 'Leteća kućanica' kao besmislicu je prikazala seksističke pretpostavke tog vremena o tome što je, a što nije moguće i pristojno za jednu ženu te je svojim trkačkim tenisicama utabala put drugim ženama u sportu.

Po povratku u Nizozemsku dočekala ju je veličanstvena dobrodošlica. Ulicama Amsterdama paradirala je u kočiji, a kraljica Juliana imenovala ju je za vitezkinju Orange-Nassaua.

5. Imenovana je za žensku atletičarku 20. stoljeća

Iako je osigurala svoje mjesto u povijesti, Fanny Blankers-Koen nastavila se natjecati. Na Europskom prvenstvu 1950. godine osvojila je tri zlatne medalje, a onda se 1955. umirovila i posvetila mirnom privatnom životu.

- Bila je jako komplicirana. Mislim da većina sportskih zvijezda je. Zato i stižu do vrha - rekao je Kooman - Fanny nije bila samo sramežljiva i draga nizozemska kućanica. Sport joj je bio sve i željela je u svemu pobjeđivati. I kada bi vozeći se biciklom ugledala nekog ispred sebe morala ga je prestići.

Njena tamnija strana otkrivena je kroz tračeve, kada je 1950. mlada rivalka Foekje Dillema srušila njen rekord na 200 metara, nakon čega je pokrenuta istraga u vezi njenog spola te je doživotno izbačena iz atletike. Također se pričalo da je Fanny imala loš odnos sa svojom djecom.

Kasnije u životu oboljela je od Alzheimerove bolesti te je preminula u Hoofddorpu 25. siječnja 2004., nakon što joj je dodijeljena još jedna nagrada u nizu. 

Međunarodni atletski savez imenovao ju je za 'žensku atletičarku stoljeća' u Monacu 1999. godine.