Negdje pred kraj 2017. godine sam se čak i prijavio da sudjelujem na utrci u proljeće 2018. godine, ali spletom nesretnih okolnosti nisam. U ljeto prošle godine sam po prvi puta sudjelovao na “pravoj” trail utrci — Jahorina Ultra Trail gdje sam uspješno završio 35 kilometara dugu rute te gdje sam otkrio ljubav prema trailu.

Krajem prošle godine sam rekao da dogodine idem završiti Istru i da to mora biti barem duplo duža ruta od Jahorine.

Ono što ovoga puta nisam htio prepustiti slučaju je to da se ne pripremim dobro za utrku. Jahorina me naučila da treba biti spreman za napore i prije svega puno toga treba posložiti u glavi, pogotovo za toliku dužinu. Tražeći prave treninge na internetu, ostao sam dosta zbunjen jer ima ih puno na izbor, ali teško je odabrati onaj pravi koji će mi pomoći da se najbolje i najlakše pripremim. Sljedeća solucija je bilo da potražim pomoć trenera koji će mi napisati prave treninge.

U startu sam eliminirao one “trenere” koji su puni samohvale i kojim je zadovoljavanje vlastitog ega na prvom mjestu. Iskustvo me naučilo da su najbolji treneri oni samozatajni koji puste da rezultati i ljudi koje treniraju govore umjesto njih. Tako sam došao do Miloša Spartaka koji u Belgrade Running Clubu (BRC) vodi trail sekciju.

Što ćeš bolje nego trenera koji se specijalizirao za trail i koji je na “dobrom glasu”. Sada mogu i iz prve ruke reći da treninzi cestovnog trčanja i trailu nisu isti te da se oni moraju razlikovati.

Sa Spartakom sam u svega par rečenica uspio sve dogovoriti. Rekao sam koje su moje želje, mogućnosti za treniranje (četiri puta tjedno) te na kraju i očekivanja od same utrke. Rekao bi da sam dosta skroman jer želja mi je da u zadanom vremenu (do 15 sati) završim utrku. Pitao me i za vježbe snage, ali sam rekao da njih ne radim jer sam pre lijen za njih.

I tako sam kroz par dana dobio treninge za prvi mjesec. Četiri treninga trčanja i dva treninga vježba snage. Sve lijepo posloženo u tablici, a vježbe snage lijepo prikazane na slikama da ih mogu pravilno raditi.

Tjedan za tjedan i prošlo je prvih mjesec dana treninga u kojemu sam po prvi puta prešao brojku od 200 pretrčanih kilometara.

Brojka možda nije toliko velika jer neki u mjesec dana pretrče i duplo od toga, ali u ovoj fazi mi brojka 200 sasvim odgovara bez da osjećam umor ili zasićenje od trčanja. Treninzi su također bili zanimljivi. Dva trčanja sam radio preko radnog tjedna (utorak i četvrtak), a dva trčanja preko vikenda. Ono što sam često morao ponavljati ljudima je to da ne trčim svaki dan. Probao sam, ali nije lagano, a i bolje je kada imaš odmora između trčanja.

Preko radnoga tjedna sam trčao 12 ili 14 kilometara, dok sam preko vikenda trčao na vrijeme. Smisao trčanja na vrijeme nije u tome da otrčiš što više kilometara, nego da naučiš svoje tijelo da ćeš biti satima u pokretu. Nekako mi još uvijek izgleda SF da ću u travnju biti barem deset sati konstantno u pokretu. Da je to lako nije, da je to izvedivo — JEST! Tako sam u početku mjeseca trčao 100 minuta, da vi se na kraju to produžilo na 150 minuta.

Što se tiče vježbi snage, ostao sam iznenađen kako su zapravo jednostavne i kako se sve može odraditi u pola sata. Sklekovi, čučnjevi, iskorak, plank… Ništa što svatko od nas može napraviti, a poslije mjesec dana osjetiš kako ti je trup čvršći, a trčanje lakše.

U ovih mjesec dana također ne mogu reći da sam imao problema s motivacijom. Kada god sam mislio da odustanem, rekao sam si — “Istra je pred tobom!”. Motiv i razlog uvijek treba biti jasan. Ne trebam spominjati da mi je jedan od najvećih motivatora uvijek bila i muzika. Zapravo sam sve vrijeme slušao nešto preko Mixclouda.

Emisije poput “Modjo Sound System” ili “Lunarov bunar” koje nisam stigao sluša preko tjedna su se pokazale kao super motivator preko vikend treninga. Još uvijek smišljam na koji način da si osiguram muziku za vrijeme utrke, nešto što može izdržati barem deset sati kontinuiranog sviranja.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Ja sam Matt i veliki sam zaljubljenik u trčanje. Osim trčanja volim popiti craft pivo u dobrom društvu. Dosta slobodnog vremena provodim pišući nove tekstove za svoj blog. No najbitnije od svega je da uživam u društvu svoje kćeri za koju se nadam da će jednog dana trčati sa mnom. Pratiti me možete i na Facebooku.