EU nije savršena, ali biste li se u svemu slagali s 26 prijatelja?

Spori i skupi birokrati koji nas tlače i uzimaju suverenitet. To je jedan od najčešćih opisa euroskeptika za europsku administraciju u koju stavljaju i eurozastupnike koje danas biramo. I ti opisi lako su pamtljivi i ulaze u uho, a kako je Europski parlament daleko, a europske teme teže razumljive, često građani i ne vide svrhu cijele te organizacije. Naspram država članica, odlučivanje na razini Europske unije jest sporo. Ali zamislite samo da se u jednoj stambenoj zgradi svih 27 susjeda treba složiti oko neke zajedničke stvari. Od dizanja pričuve, ugradnje lifta ili obnove fasade. Čak i ako se radi direktno o njihovoj kući, gotovo nikad se dogovor ne postiže jednoglasno, nego većinom glasova. Europska unija, koja okuplja sasvim različite mentalitete sa sjevera, juga, istoka i zapada, ipak svoje ključne odluke donosi konsenzusom. Normalno je da se onda ti dogovori ne događaju preko noći. Hrvatska se također dugo i mukotrpno borila kako bi postala članica. Na tom putu smo postali uređenije društvo, implementirali niz zakona i normi koji su bili bolji nego postojeći. Njihova provedba još zapinje u brojnim slučajevima, ali sve više jača svijest o važnosti europskih vrijednosti i kulture. Dobili smo i vrlo opipljivu pomoć kroz fondove Europske unije, a to je omogućilo vlasti da više investira u drugu vrstu pomoći građanima. Danas je u EU na snazi apsurd: novac EU je iskorišten i za pripisivanje zaslugama vladama koje onda krše temeljna prava i dogovore iste te EU. Britanci su bili toliko uvjereni da bi im bilo lakše bez EU da su izašli. Sad bi se rado vratili, a nakon njihova primjera više nitko ozbiljan i ne spominje napuštanje. Niti nudi neku alternativu. Dio smo velike zajednice ravnopravnih. Da živite s 26 najboljih prijatelja ne biste se o svemu slagali. I to je normalno. Važno je da ste u društvu u kojem se vaš stav uvažava i da odlučujete o zajedničkoj budućnosti. Izaberite danas one koji će biti vaš glas u EU.