Eko program u dječjim vrtićima od velike važnosti za mališane

Posjetila sam dječji  vrtić „Malešnica“, koji provodi program projekta međunarodne Eko – škole. 

 U vrlo ugodnom razgovoru s ravnateljicom profesoricom Jadrankom Filipović i profesoricom pedagogije i fonetike Božicom Pintarić saznala sam kako je vrtić „Malešnica“ ujedno i  Eko – vrtić „Plave Perunike“.

Sam projekt međunarodnih Eko – škola  jedan je od programa kojeg provodi udruga „Lijepa naša“ s ciljem ugradnje odgoja i obrazovanja za okoliš u sve segmente odgojno-obrazovnog sustava i svakodnevni život učenika i djelatnika škole.

Trenutno, gotovo 300 odgojno – obrazovnih ustanova u Hrvatskoj ponosno nosi titulu Eko – škole, a zadaća im je odgojiti mlade generacije osjetljivima na pitanja okoliša i osposobiti ih za donošenje odluka o razvitku društva u budućnosti.

Dječji vrtić „Malešnica“ je XII generacija odgojno – obrazovnih ustanova uključenih u program Eko – škola.

Naziv „Plave Perunike“ osmislila je u suradnji s djecom pedagoginja Božica Pintarić. Plava boja je boja Zagreba i mali Zagrepčani su jednoglasno odlučili kako taj naziv mora biti uvršten u imenu njihova vrtića. Perunika (Iris croatica) je plavi cvijet, ali i hrvatski nacionalni simbol. Objedinjenjem pojmova simbolično je obuhvaćen i cilj projekta Eko – vrtića.

Odgojitelji nastoje kroz sustavno educiranje djece razviti svijest o važnosti, povezanosti i čuvanju svih ekosustava (posebno uloga čovjeka), a  uočavanje i prihvaćanje različitosti (kulturalne, vjerske i dr.), razvijanje i jačanje kulturnog i nacionalnog identitet, njegovanje hrvatske nematerijalne baštine, usvajanje zdravog stila života samo su neke od zadaća programa. Osim pitanja zdravlja, uravnotežene prehrane, zaštite biljaka, životinja i obnovljivih izvora energije, program se dotiče i obilježavanja važnih eko-datuma. 

Kako jedan dan u Eko – vrtiću izgleda najbolje su mi predočila djeca uzrasta 4 – 5 godina grupe odgojiteljice Ivane.

U „krugu prijateljstva“ smo propričali:
„ Jednom su se djeca obukla u neku vrećicu pa su onda bili Eko – patrola.“

Odgojiteljica Ivana mi je pojasnila kako su djeca u „Eko-patroli“ zadužena provjeravati je li svijetlo ugašeno, ako je vani dan. Provjeravaju i koliko vode se potroši prilikom pranja ruku ili zubića nakon jela. Na taj način uče o štednji energije. 

„Imamo kante za papire, plastične boce i za limenke.“ – kroz žamor je uzviknula jedna od djevojčica. I zaista, postoji „bocko“ i „papirko“ – pogodite koja kanta služi za koji otpad?

Na pitanje: Što se sve može napraviti od starih novina? – odgovor djece je bio „brod“. No, dilema je bila – je li bolje napraviti brod od starih novina ili starog papira. 

„Šivali smo stare čarape sa rupom.“ – Nije mi na prvu bilo jasno o čemu je riječ, ali tada su djeca pohitala po svoje uratke. Nekoć čarapa – danas prava lutkica, koju su djeca uz pomoć roditelja i odgajatelja načinila od dotrajalog odjevnog predmeta.  Čarapice Lutkice su postale rekvizit u lutkarskim predstavama koje izvode djeca. 

Dok mi je odgojiteljica pričala o vrtu koji se nalazi pred centralnim objektom, djeca su ponosno pokazivala na biljke u teglicama koje su donijela u vrtić, kako bi se naučili brinuti o njima, a kad narastu presadit će ih u vrt.
 No, nije to bilokakav vrt. Puno dječje pažnje i ljubavi je utkano u uzgoj začinskog bilja, povrća i voća. Tako djeca mogu vidjeti kako mrkva ipak ne raste na stablu ili jagode na tržnici te da menta nije napravljena od gume za žvakanje.   

Ovaj dječji vrtić s ponosom nosi ime Eko – vrtić „Plave Perunike“. Iako su polaznici vrtića tako maleni, veliki su ekolozi. Čak bi smo se i mi odrasli mogli upitati, jesmo li približno svjesni načina na koji se odnosimo prema okolini u kojoj živimo. Nažalost, mnogi uopće nisu.

Naučila sam i ja svašta u razgovoru s djecom. Od sad ću raditi kompost od kora banane.  Čak znam napraviti leptira od toaletnog papira. Od tetrapaka nastane veliko stablo ili pak kućica, možda i autić.

Ali zaključak dana, mojih malih sugovornika bio je: Brod napravljen od papira je čvršći, nego onaj napravljen od novina.