Rijetko se koji grad može podičiti četvrtima lijepih vila

Sa istočne, sjeverne i zapadne strane Zagreb je kao opasan lancem što većih što manjih vila, koje se dijele u čitave četvrti. Geografski se redaju ljetnikovci ovako od istoka, sjeverom na zapad: Remete, Bukovac, Salata, Rim, Srebrnjak i Florijanski put, Medvešćak, oko medicinskog fakulteta, Ksaver, Jurjevska ‘ ulica do vile Weiss, Tuškanac, Pantovčak, Prekrižje, Bosanska, Hercegovačka i Istarska ulica, Jelenovac, Vinogradska cesta, Vrhovec, Sv. Duh i Černomerec. Sve je to načičkano vilama i mnogi Zagrebčani, vični da borave samo u centrumu grada, ni ne znaju, kolike su to čitave naseobine vila i ljetnikovaca. Za pravo to i nisu ljetnikovci, jer vlasnici i stanari žive u njima kroz čitavu godinu, držeći se stroge naredbe stanbenog zakona, da n tko ne smije imati dva stana!

Te su zagrebačke vile gradjene u raznim stilovima, u kojima su naši arhitekti imali dosta prilike, da se istaknu što Ijepšim i čarobnijim nacrtima. Kako svaka vila leži u bašči, opasana cvijećem, zelenilom i stabaljem, to je boravak u njoj još ugodniji. Rijetko se koji veliki grad može da podiči tolikim četvrtima vila kao Zagreb.

Istina, moderna arhitektura raznih vremena odražavala se uvijek u Zagrebu, pače i ona arhitektura, koja je slijedila efemerne stilove, kao secesija. Savremena pak arhitektonska umjetnost nije još pokazala u Zagrebu puno lice, a razlog će biti u tome, što je premalo onih odvažnih na gradnju u tom najnovijem stilu. Boje li se da će doživjeti istu sudbinu kao pomenute secesionističke gradnje? Istom u najnovije vrijeme stala se u Zagrebu javljati djela te nove savremene arhitekture, ali su rijetka. Naši su arhitekti umjetnici savremeni, ali se vlasnici ne mogu odvažiti na novi stil. Jjedna vila u Jurjevskoj ulici, koja je sagradjena minulog ljeta, već je u dogradjivanju pobudjivala pozornost prolaznika. Projekt za tu Vilu potječe od arhitekta M. Vidakovića. Već fasada te vile naprama Jurjevskoj ulici, sa svojim velikim plohama i ogromnim staklenim prozorom, djeluje apartno i neobično, a tko je imao prigode zagledati u unutarnje uredjenje i rasporedjaj, mora priznati, da je vrlo uspio i da stoji na visini savremenog arhitektonskog umjeća.

Svaki arhitekt ne može razviti kod osnove jedne gradnje posvema svoj ukus, jer se mora obazirati na zahtjeve i želje onoga, čija je gradnja. Za to ispadaju više puta detalji na kojoj palači upravo nemogući prema cjelini, ali “ sic volio, sic jubeo! “ rekao je kuće gazda. Nu razborit se čo vjek dade uvijek nagovoriti od pametnih savjeta arhitektovih, te mu se pokoriti,i sam vjerujući, da će mu zdanje biti ljepše i svrsishodnije. Utješljiva je pojava, da i naši arhitekti i graditelji kroče uporedo s onima vanjskog svijeta. Dakako, u koliko im to dozvoljavaju prilike, jer ne valja zaboraviti, Iako se u modernoj arhitekturi ne može govoriti o novom stilu, koji čini jednu epohu i nosi obiIježje jedne nove ideje, ipak valja priznati, da ide za tim, kako bi stvorila neke tipove, koji stoje u duhu današnjega vremena. Sadanja arhitektura i graditeljstvo slijedi u glavnom jedan princip: svrsishodnost i praktičnost. Kad gledamo današnje nove gradjevine, vidimo, da je od podruma, pa sve do krova izrabljen svaki pojedini kutić i sve služi korisnomu.