'Držao se pravila, a ponižavati zarobljenike bilo je ispod časti'

Ante Gotovina se 12. prosinca 2005. očitovao Sudu u Den Haagu kako nije kriv po svim točkama optužbe. Suđenje Gotovini, Čermaku i Markaču počelo je 11. ožujka 2008. Gotovina je, piše u optužnici iz lipnja 2001., od 4. kolovoza do 15. studenog bio zapovjednik Zbornog područja Split te glavni operativni zapovjednik operacije Oluja. Kao zapovjednik imao je 'stvarnu kontrolu nad svim postrojbama, elementima i pripadnicima HV-a Zbornog područja Split ili pridodanih Zbornom području Split i nad svim drugim snagama pod njegovim zapovjedništvom koje su za vrijeme operacije "Oluja" djelovale i/ili se nalazile u južnom dijelu područja Krajina.' Tužitelji isto tako smatraju da je Gotovina rukovodio i vojnom policijom. Terete ga da iako je kao zapovjednik 'imao ovlasti, moć i odgovornost, nije spriječio svoje podređene koji su za vrijeme i nakon Oluje teško kršili međunarodno humanitarno pravo te su, stoji u optužnici progonili, pljačkali, deportirali i ubijali Srbe'.   

Tužitelji su optužnice protiv Gotovine, Čermaka i Markača kasnije objedinili u jednu te su iscrpnije razradili tezu o zločinačkom pothvatu. Prema toj tezi Gotovina, Čermak i Markač su se od srpnja pa do 30. rujna 1995. udružili, zajedno s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Jankom Bobetkom te Zvonimirom Červenkom s 'namjerom trajnog uklanjanja srpskog stanovništva s područja Krajine, silom, zastrašivanjem ili prijetnjama silom, progonima, prisilnim raseljavanjem, premještanjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine ili drugim sredstvima. Procjenjuje se da je riječ o 150.000 do 200.000 prisiljno raseljenih krajinskih Srba kao i o pljački i uništenju oko 12.230 objekata. 

Završne riječi tužitelja i obrane su bile 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 2010. kada je suđenje i formalno završeno. Tužitelji za Gotovinu traže 27 godina zatvora, za Mladena Mrakača 23, a za Ivana Čermaka 17 godina. 

Optužbe dokazuju famoznim brijunskim sastankom 

Tužitelji jednim od ključnih dokaza protiv generala drže transkripte famoznog sastanka na Brijunima. Riječ je o sastanku koji je bio 31. srpnja 1995. godine odnosno uoči Oluje i na kojem se raspravljalo o vojnim aspektima akcije. No ono što je sporno je navodna izjava pokojnog predsjednika Franje Tuđmana o tome kako Srbi trebaju nestati. Uz to, Tuđman navodno govori da civilima treba ostaviti izlaz da krenu jer će to psihološki djelovati i na vojsku da se povuče, te da srpskim civilima treba 'tobože jamčiti građanska prava'. Na temelju tog transkripta tužitelji su razradili tezu o udruženom zločinačkom pothvatu sa zajedničkom namjerom trajnog uklanjanja srpskog stanovništva s područja Krajine i to silom i prijetnjama. 

Obrana: Transkripti su puni proturječnosti 

S druge strane obrana brijunske transkripte osporava i tvrdi kako ih godinama prati niz proturječnosti. Obrana generala tvrdi da je autentičnost zapisa vrlo upitna te da su izjave izvađene iz konteksta. Osim toga, objašnjavaju kako su transkripte demantirali svi sudionici brijunskog sastanka, a i javili se neki kojih na popisu sudionika uopće nema, baš kao i njihovih izjava. 

Što se tiče zločina, obrana će na sudu tvrditi kako nije bilo pretjeranog granatiranja Knina. Na optužbe da se Knin gađao neselektivno odgovaraju kako su vojni ciljevi bili razmješteni po cijelom gradu. Naglasili su i kako su zločini počinjeni tijekom i nakon Oluje bili pojedinačni, a ne organizirani, te neplanirani i izvan zapovjedne nadležnosti optuženih Gotovine, Čermaka i Markača. Treba vidjeti hoće li Sud to uzeti u obzir.

Gotovina zapovijed za Knin dobio 3. kolovoza

Zapovijed za Operaciju Kozjak kako se u početku zvala 'Oluja' počinje podacima o stanju u neprijateljskim postrojbama, a u nastavku se navode raspored i sprema neprijateljske vojske kao i detalji zadaće za svaku operativnu grupu koje spada pod Gotovinino zapovjedništvo. Što se tiče plana mjera sigurnosti tu se zapovijeda da se stanovništvo zatečeno na oslobođenoj regiji prikuplja i prevozi u sabirne centre, a kao izvršitelje navodi se 72. bojnu Vojne policije u suradnji s MUP-om. Gotovina, glavni operativni zapovjednik operacije Oluja, zapovijed za akciju dobio je 3. kolovoza 1995. 

Snimka sastanka u Kninu ga oslobađa?

Gotovini u korist navodno ide i snimka sastanka u Kninu 6. kolovoza 1995. odnosno nakon ulaska u grad. Riječ je o sastanku na kojem je Ante Gotovina, glavni zapovjednik akcije Oluja, ustvrdio da je akcija vojnički izvedena na najvišoj razini, no i upozorio da je nakon nje nastao kaos te se zauzeo da se situacija odmah dovede u red.

- Totalno razmažena djeca, opuštena, bez ikakve odgovornosti. Zadaća zapovjednika nije poslije bitke da se on brine kad će i kako profunkcionirati grad ili sve ono ostalo. To je stvar pozadine. To je stvar nekih ostalih struktura, vojne policije, službe sigurnosti, političke djelatnosti, znanstvene struke, logistike - bijesnio je Gotovina na zapovjednike. Rekao im je i da se ne sramote i ne ponašaju kao barbari. No činjenica je i da se na snimci koja je kasnije objavljena i na internetu Gotovina više ljuti na zapovjednike zato što su u Knin zaboravili donijeti križ kojim će se ukrasiti zapovjedno mjesto nego zato što nisu sankcionirali pljačke i ubijanja civila.  

Činjenica je i da je Franjo Tuđman 5. kolovoza poslao Ivana Čermaka, rezervnog generala, da organizira život i vlast u Kninu dok je Gotovina više manje zaustavio svoje postrojbe i počeo organizirati Tuđmanov dolazak u Knin. Isto tako već 8. ili 9. kolovoza Gotovina je zapovijedanje prepustio Rahimu Ademiju, a on i Dunja odlaze na bračno putovanje. Nakon 'medenog mjeseca' Gotovina je otišao ratovati u BIH. 

Podatke o predmetu Gotovina možete pogledati OVDJE. 

Optužnicu protiv Gotovine možete vidjeti OVDJE. 

Ademi: Gotovina je bio vojnik-profesionalac

Rahim Ademi je, kaže Gotovinu, upoznao prvi put kada je postao zapovjednik obrane Livna. Prema knjizi 'Gotovina, stvarnost i mit' Ademi je rekao kako je već nakon par dana prepoznao u njemu vojnika-profesionalca. Dodaje kako je Gotovina kao zapovjednik imao energije i čvrst stil, a ljude nije dijelio po nacionalnim ili političkim kriterijima te se prema bivšim oficirima JNA, što je i Ademi sam bio, ponašao vrlo korektno. Ademi kaže kako je Gotovina kod suradnika primarno cijenio stručnost, navodi se u spomenutoj knjizi. Ante Kotromanović je pak posvjedočio kako je Gotovina bio dovršen vojnik s usvojenim standardima vojničkog ponašanja iz Legije stranaca, navodi se i spomenutoj knjizi. 

Bilo mu je ispod časti ponižavati poniženog 

Svi borci kojima je Ante Gotovina bio zapovjednik znaju da je on strogo držao pravila. Čvrsto se držao i toga da je zarobljenik dovoljno ponižen kao vojnik samim time što je nije ispunio svoju zadaću i što je zarobljen te kako bi svakome trebalo biti ispod časti ponižavati već poniženog.    

Izvori za članak: 24sata, 'Gotovina, stvarnost i mit' autora Ivice Đikića, Davora Krile i Borisa Pavelića, Novi liber, 2010., Wikipedia, Stranica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije