Vjerovalo se da 'pjevački' pas s Nove Gvineje, poznat po stvaranju harmoničnih zvukova svojim visokim lavežom i zavijanjem, postoji samo u zatočeništvu, ali znanstvenici otkrivaju da ipak nije tako
Drevna pasmina 'pjevajućeg' psa opet se pojavila u Indoneziji
Znanstvenici su spazili čopor ovih pasa kako divljaju po brdima Indonezije nakon što se vjerovalo da su ove životinje izumrle u divljini prije 50 godina.
POGLEDAJTE VIDEO: Ljubomorni pas pokušao spriječiti vlasnika da grli plišanca
Pokretanje videa...
Nalazi su otkriveni nakon usporedbe DNK iz očnjaka pasa promatranih u divljini s onima u zatočeništvu, a otkrili su kako je pjevajući pas s Nove Gvineje predak vrste Highland Wild Dog. Prije ovog istraživanja vjerovalo se da su psi s Nove Gvineje najrjeđa i najdrevnija životinja nalik psima koja postoji, ali planinski divlji psi sada nose tu titulu.
Pjev tih pysa prvi je put proučavan 1897. godine, a postao je poznat po svojoj jedinstvenoj i karakterističnoj vokalizaciji koju stručnjaci opisuju kao 'vučje zavijanje s prizvukom kitove pjesme'. Trenutno ih nema više od 300, a od 1970-ih ih nije bilo u divljini jer su izgubili velik dio svog genetskog sastava zbog opsežnog križanja u srodstvu.
Elaine Ostrander, uvažena istražiteljica iz NIH-a tvrdi kako su novogvinejski 'psi pjevači' zapravo pasmina koju su u osnovi stvorili ljudi.
- Osmero ih je dovedeno u Sjedinjene Američke Države s gorja Nove Gvineje i međusobno su križani kako bi stvorili ovu skupinu - potvrdila je. Godinama su istraživači pretpostavljali da je pjevajući pas izgubljen u divljini zbog gubitka staništa i opsežnog uzgoja kao kućnih ljubimaca. Međutim, 2016. godine tim sa Sveučilišta Papua otputovao je u Puncak Jaya, planinski vrh na Papui u Indoneziji, gdje su uočili 15 divljih pasa koji su izgledali vrlo slično pjevajućem psu.
Tim je snimio više od 140 fotografija divljih pasa, koji su bili krem, boje đumbira i smeđi ili crni s bijelim mrljama i tamno smeđim ili crnim uzorkom. Također, kamere su otkrile prisutnost odraslih jedinki oba spola, trudnih ženki i mladunaca starosti od oko tri do pet mjeseci. Tim se vratio 2018. godine kako bi prikupio uzorke krvi, zajedno s demografskim i fiziološkim te podacima o ponašanju.
Heidi Parker, koja je vodila genomske analize pri ovom istraživanju, je rekla kako su otkrili da pjevajući psi i Highland divlji psi imaju vrlo slične sekvence genoma, mnogo više nego bilo koje druge vrste.
- Na obiteljskom stablu ih to čini međusobno mnogo srodnijima od modernih pasmina poput njemačkog ovčara ili bassetta - objasnila je. Tim sugerira da Highland Wild Dogs imaju sekvence genoma koje su psi s Nove Gvineje izgubili dok su bili u zatočeništvu.
Međutim, vjeruju da će njihovo uzgajanje pomoći stvoriti pravu populaciju 'pjevačkih' pasa na Novoj Gvineji. Pritom će konzervatorski biolozi možda moći pomoći u očuvanju izvorne pasmine širenjem broja pjevajućih pasa s Nove Gvineje. Naime, ovakva vrsta rada moguća je samo zbog predanosti entuzijasta te promicanja komparativne genomike, što omogućava istraživačima da uspoređuju sekvence genoma planinskog divljeg psa s desecima drugih vrsta.
Iako su novopečeni gvinejski psi i planinski divlji psi dio vrste pasa Canis lupus familiaris, istraživači su otkrili da svaki od njih sadrži genomske varijante u svojim genima koje ne postoje kod drugih pasa koje danas poznajemo.
- Upoznavanjem ovih drevnih, pra-pasa, naučit ćemo nove činjenice o modernim pasminama pasa i povijesti pripitomljavanja pasa. A toliko se toga što naučimo o psima odražava i na ljudima - zaključila je dr. Ostrander, piše Daily Mail.