Stanovnici 13 zaselaka u zaleđu Zagvozda već su šest dana odsječeni od svijeta. Obilazi ih samo susjed na traktoru. Čedo Lizatović donosi im namirnice, a prevozi i medicinsku sestru
Dosta im je zime: Okovani smo ledom, nitko nam ne može doći
Sjetit će nas se opet pred izbore, kažu stanovnici zaseoka u istočnom dijelu općine Zagvozd koji su već šest dana okovani snijegom i ledom budući da ih nitko ne čisti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Put je prohodan samo do sela Krstatice, do kojeg se može autom županijskom prometnicom. Tu, međutim, za ostalih 13 brdskih sela, od Gudelja, Gornje i Donje Zečevine, Vuletića, Pavičića, Pribisalića, do Budalića, sva komunikacija s ostatkom svijetom prestaje. U Ivanovićima i Lizatovićima u subotu ni medicinska sestra nije mogla do bolesnih. Jedan od rijetkih koji obilazi stare i nemoćne u ove hladne zimske dane je Čedo Lizatović kojega smo zatekli kako sa svojim traktorom upravo donosi osnovne namirnice Ivanović Ivanu zvanom Lili kojega zbog otvorenih rana na nogama svaki drugi dan mora previjati medicinska sestra.
- U nedjelju smo je s mojim traktorom dovezli, sramota je da smo na ovakav način zaboravljeni od lokalnih čelnika koji bi trebali voditi brigu o nama - kaže Čedo dodajući kako se i voda u čatrnjama zaledila. Ostalo je samo u onima koje su duboko pod zemljom, a druge pitke vode nema jer do ovih sela mjesni vodovod još nije stigao. - Ima svega, ali nema zdravlja i nema ljudi, a u ove zimske dane ta samoća još više ubija. Pogotovo kad vidiš ovakav nehuman odnos prema nama koji smo ostali u ovim bespućima od lokalnih čelnika - kaže Lile dok pokazuje svoje bolesne noge.
- Najlakše nas je zaboraviti jer od nas nikakve koristi, očito. Svi smo ovdje stari i nemoćni. U našem zaseoku nas je tek petnaestak, a ovih dana svi smo polegli, što od starosti, što od prehlade i gripe. Siti smo praznih obećanja i zapravo se ne nadamo nečemu boljem. Naučili smo već da u ove hladne zimske dane, na ovim ledom okovanim putima, lakše i prije možeš sresti vuka nego čovjeka - kaže Lile, objašnjavajući kako im je s jedne strane planina Zavelim, a s druge Biokovo.
- A mi u ovoj kotlini, dolini suza, kako je zovemo. Kad ovako zaledi, još je hladnije oko srca, led ti dopire do duše. Samo preostaje gledati u nebo i boga moliti da sunce što prije otopi ovaj led jer po nekima bismo vrlo lako mogli i umrijeti - kaže.