:)) Na staroj kući kamenoj moje drage None, uvijek su na prozoru bili kameni pitari cijelom dužinom prozora..Sjećam se izrezbarenih rozeta preko kojih su virili listići bosiljka..iglice rozmarina, a cvjetići lavande služili..po meni za ukras..Uvijek kada provirim na more ana balkonu sam čupkala prstima koju granu i vrtila je pa udisala tu aromu..Ona se smijala i uvijek govorila, aj aj to ti je doobro da te bubice razne ne dohvate..Svi prozori su bili ljubičasti, a u kući posude pune suhe lavande smrvljene u prah..Sad, jesu li te krilate i nekrilate bube bježale zbog toga..ni dan danas ne znam..Ali u kući ih nije bilo..Pokoja bi komarica ušla i opet dam bila kriva ja..jer sam vrata i svjetlo ostavljala otvorene. :) I dan danas provrtim kroz prste miris sjećanja..kako se mogu osloboditi neželjenih letećih briga i kukaca, tim prelijepim, ja ih zovem "osmjeh aromama" vrteći najobičniji cvjetić među prstima...