Duvnjak je velik igrač i svjetski kvalitet koji uvijek čini razliku. Međutim, od njegove 22-23.god se sluša kako je ozljeđen i kako je upitan ,ali i kako će stisnuti zube i zaigrati na EP,SP i OI. Ja znam da je rukomet jedan od najbrutalnijih sportova i da svaki kontakt s onim zvjerima od preko 100 kg može ozbiljno ozljediti...no stvarno mi postaje naporno slušati iz turnira u turnir te iste izjave o njemu, ali i drugima. Kao da Hansena, Karabatića, i ostale isto ne muče ozljede. Ispadamo na početku slabi. Kao da tražimo već sada alibije. Peru Metličića ni prst u oko nebi zaustavio, Balića nikad nisam čuo da je govorio o svojim ozljedama,Lac je znao igrati s polomljenim prstom desne ruke...i jedna još scena. Na EP 2008, pobjedili smo u polufinalnom trileru Francuze. Obrana u zadnjoj sekundi i sve to. U toj utakmici Kaleb je igrao fenomenalno u svim segmentima, no lomili su ga na sve načine i u napadu i obrani. I laktovima i šakama i bacanjem. Na kraju je jedva dao izjavu, nije mogao disat i na pitanje novinara odgovorio "Spreman ću bit za finale". Finale nije dočeka, dijagnoza je pokazala napuknuće rebara nastalih pri jednom duelu. Cjenim ih sve i znam da stvarno trpe, ali treba zadržati hrabrost jer protivnik neće tebe sažaljevat. Samo to. Vjerujem svejedno da će Domo opet odigrat odličan turnir :)