Doktore, što sa seksom? Moći ću? E, super! Dosad nisam...

Buđenje iz anestezije vrlo često zna biti popraćeno potpuno neočekivanim vizijama ili neobjašnjivim riječima koje izbiju negdje iz dubine svijesti pacijenta. Nešto slično doživio je Almir Turković, koji je budeći se iz narkoze nakon ugradnje stentova na srcu upitao liječnika hoće li ubuduće moći upražnjavati "one stvari". Liječnik mu je, valjda misleći da je stvarno zabrinut, odgovorio kako ne bi trebao imati nikakvih zapreka, a onda mu je Almir uzvratio: "Hvala vam doktore od srca. Znate, do sada nisam mogao..."

- Doktor se tako počeo smijati da su mu suze krenule na oči. Nije mogao vjerovati, a iskreno, nisam mogao ni ja sam vjerovati otkud mi je taj poznati vic pao na pamet odmah nakon operacije - sliježe ramenima Almir, koji se dobro oporavlja nakon operacije i dodaje: 

- Mi Bosanci očito ni u najtežim trenucima ne gubimo smisao za humor, to mi je jedino objašnjenje. Ajde, barem sam doktora nasmijao do suza. 

Doktor se možda i nasmijao, no obitelj i brojni prijatelji i te kako su se zabrinuli kad su čuli da je popularni Ture ili Zeka, kako ga zovu u nogometnim krugovima, završio na operacijskom stolu. 

- Osjetio sam bol u prsima i lijevoj ruci, ponestajalo mi je daha, i odmah sam otišao na hitnu pomoć, a u roku od pola sata su me već operirali. Kazali su mi da sam došao unutar ''zlatnog sata'' i zbog toga je sve prošlo u najboljem redu, srce nije oštećeno, i trebao bih se dobro oporaviti - otkriva nam Almir, koji je odlučio okrenuti novu stranicu u životu.

- Moram početi misliti na obitelj, na suprugu, kćer i sina, i na sebe. Dosta je bilo živciranja i nervoze zbog nepravdi i nereda u državi koju razdiru interesi i svađe nacionalnih stranaka koje oduvijek vladaju, a njihovi glasači kopaju po kontejnerima. Boriš se i pokušavaš nešto promijeniti, ali i dalje je sve prljavo i odvratno, a jedini rezultat borbe je da sam skoro izgubio glavu. E, dosta je bilo više, sad će Almir na odmor, brinuti o sebi i svom zdravlju, a ne više o drugima. 

Smrt oba roditelja u kratkom vremenu, nagomilani stres zbog nereda koji ga okružuje u svakom segmentu društva, borba za pravdu djece koje trenira..., pojačali su stres i nervozu, koju je pokušavao smiriti cigaretama. 

- Kod nas ne možeš ništa napraviti ako nisu u jednoj od nacionalnih stranaka. Netko za to ima želudac, ja eto nemam, nisam taj, jednostavno ne mogu. I zbog toga me nema nigdje, kao ni drugih koji nisu ''podobni''. Za nas su rezervirane marginalne uloge, najgori poslovi, i ništa ne možemo promijeniti da bi stanje bilo bolje. Možemo samo šutke gledati kako svi skupa tonemo...

U svoj toj muci drago mu je da su ga se sjetili brojni sportski prijatelji, od Zadra i Osijeka, preko Splita, do njegovih Sarajlija... 

- Dobio sam toliko poruka da ih nisam sve uspio ni pročitati, a kamo li odgovoriti na njih. Danas bih trebao izaći iz bolnice pa ću se ljudima zahvaliti. Stvarno sam sretan da su me se toliki sjetili, da imam toliko prijatelja i ljudi koji me cijene. 

Svjestan je da se 'za dlaku' izvukao, kao i da mu je ovo bio 'žuti karton'.

- Spasilo me to što sam uredan, što je kod mene sve po propisu. Redovito idem liječnicima, kad me zaboli zub odmah idem zubaru... Mnogi od nas se sami liječe, svi sve znaju i pametuju. Ja eto priznajem da ne znam ništa. Dobro, znam zabiti gol i tome vas mogu naučiti, ali o medicini ne znam ništa, i čim osjetim da nešto nije u redu, odem liječniku. Eto, meni je to spasilo glavu, pa isto savjetujem i drugima.

Cigarete i nerviranje odlaze u povijest.

- Shvatio sam da se badava živciram, pokušavam pomoći ljudima koji pate, a ne mogu im pomoći. Na žalost, sve nas je pokupovala manjina koja vlada, koja grabi sve do čega se dokopa. A zbog čega? Zašto kradu i gomilaju, kao da će živjeti 700 godina, a mogu sutra umrijeti, i na onaj će svijet otići goli i bosi kao što su i došli na ovaj. Kako mogu gledati jad i bijedu oko sebe dok oni imaju što požele... - zaključuje Turković. 

Iako liječnici svima preporučuju bavljenje sportom i tjelesnu aktivnost zbog zdravlja, bavljenje profesionalnim sportom definitivno ima i negativne posljedice. I to ne  samo tijekom sportske karijere, nego i nakon nje. Pogotovo ako sportaš naglo prestane s uobičajenom aktivnosti, i ne nastavi s treninzima smanjenim intenzitetom.

U kombinaciji s cigaretama i povećanom tjelesnom težinom, najčešći problemi su upravo srčani i moždani udari. Procijenjeno je kako jedan od 200.000 zdravih sportaša iznenada umire prilikom opterećenja, a muškarci su zahvaćeni devet puta češće, pogotovo košarkaši i igrači američkog nogometa u SAD–u te nogometaši u Europi.

Nema tome dugo da je srčani udar jedva preživio bivši vaterpolist Mario Budimir, koga je od smrti spasilo to što je s njim u društvu bio Hajdukov fizioterapeut Domeniko Sisgoreo koji ga je tri puta oživljavao, brza intervencija spasila je i Mirka Filipovića koji je preživio moždani udar, Robert Prosinečki hitno je operiran zbog kompliciranog zapletaja crijeva... Vaterpolist Renato Vrbičić i nogometaš Bruno Boban na žalost nisu bili te sreće.

A da se slične stvari događaju i u medicinski kudikamo naprednijim zemljama svjedoče i nesretni slučajevi i iznenadnih smrti Davide Astorija, Antonija Puerte, Thomasa Rodrigueza, Adriana Lillebekka...