Procijenili smo da je rođeno prije maksimalno 30 minuta, da je prošlo još 15 minuta, ne bi preživjelo. Novorođenče nije bilo umotano u deku nego neku maramu, koja je bila poput one krpe za poliranje auta - otkriva za 24sata dr. Borna Pribanić.
DETALJI DRAME U ZAPREŠIĆU
Doktor koji je spasio bebu iz smeća za 24sata: 'Bila je u krpi, 15 minuta ju je dijelilo od smrti'
Sinoć je u Zaprešiću skupina tinejdžera pronašla bebu u kanti za smeće, a 24sata su razgovarala s liječnikom hitne iz Zaprešića koji je stigao na mjesto događaja.
- Oko 23.15 smo zaprimili poziv naše dojavne službe da su u Antuna Mihanovića očevici našli dijete krvave glave. Kad smo krenuli nismo znali da je u pitanju beba već su nam samo rekli da je nađeno dijete krvave glave. Odmah smo krenuli i već za dvije minute, pošto nam je to u blizini, bili smo na mjestu događaja. U transportu su nam javili da je riječ o bebi u košu za smeće. Bila je duboka, puna opušaka i plastičnih boca te nas je zato bilo strah jer pupkovina nije bila sterilno podvezana pa smo se bojali da beba ne uđe u sepsu, no na sreću nije.
Bilo je napeto, no koordiniranim djelovanjem smo sve uspjeli odraditi. Beba je imala tragove krvi po sebi, netočno se prenosilo da je ozlijeđeno, nije, već su to bili tragovi sasušene krvi od pupkovine i neurednog poroda. To smo počistili sterilnim gazama i fiziološkom otopinom dok su kolege u KB SVeti Duh dalje sve preuzele - ispričao je za 24sata dr. Borna Pribanić, liječnik ispostave Doma zdravlja u Zaprešiću koji je stigao na teren zajedno s tehničarem i vozačem.
'Bila je sivih ekstremiteta'
Po dolasku na mjesto gdje je bila bačena beba, zatekli su očevice koji su i pozvali hitnu.
- To su bila djeca od 15, 16 godina, vraćali su se s treninga kad su začuli plač i u kanti vidjeli bebu. Nisu ništa dirali. Pokazali su nam kantu, a mi smo samo čuli povremeni plač, pogledali smo unutra i vidjeli novorođenče za koje smo procijenili da je rođeno prije maksimalno 30 minuta, da je prošlo još 15 minuta, ne bi preživjelo. Skinuli smo cijeli kantu sa stalaka kako bi je uspjeli izvaditi. Novorođenče nije bilo umotano u deku nego neku maramu, koja je bila poput one krpe za poliranje auta. Beba nije bila utopljena, bila je sivih ekstremiteta, ružičastog trupa, povremeno je plakala, imala je oskudne pokrete tijela. Odmah smo pristupili procjeni vitalnih parametara i pothlađenosti, to nam je bilo primarno jer je dijete disalo - rekao n am je dr. Pribanić.
Navodi kako je pupkovina nasilno presječena, pretpostavlja kao škarama za rezanje papira.
- Pristupili smo utopljavanju, APGAR score za procjenu vitalnih funkcija bio je 5 zbog izrazite pothlađenosti, a inače je kod zdrave novorođenčadi 10. Ugrijali smo dijete i krenuli u žurni transport tijekom kojeg smo stabilizirali bebu iako je u svakom trenu moglo doći do prestanka disanja, te smo u roku 10 do 15 minuta bili na Sv. Duhu gdje nas je dočekao liječnički tim, koji je preuzeo bebu, stavili su je u inkubator i čuli smo se, beba je srećom sad dobro. Inače je normalna frekvencija rada srca novorođenčadi oko 130 do 150 otkucaja u minuti, a kod bebe je bila 55 također zbog pothlađenosti - kazao nam je liječnik.
Dodaje i kako se moglo procijeniti da je dijete rođeno iz uredne trudnoće, no da je pothlađenost učinila svoje.
- Nagledao sam se svega dosad, od nesreća, infarkta, čak i poroda, no ovako nešto u životu nisam vidio da je netko u stanju tako nešto napraviti. To je kolegama i meni bilo emotivno izrazito teško, nismo ni znali što nas čeka pri dobivanju poziva, svi smo bili u stanju šoka, no znali smo da o nama ovisi nečiji život, tako da smo se odmah pribrali i napravili sve po protokolu i sve je završilo sretno za dijete. Izrazita je sreća što su naišla djeca koja su zapazila bebu jer da je ostala još 15 minuta u kanti, a vani je bila kiša i hladno, beba ne bi bilo spasa - kaže nam dr. Pribanić.
I njemu i kolegama je nakon takve intervencije bilo potrebno nekoliko minuta da dođu sebi iako su o bebi nastavili misliti i nakon predaje kolegama sa Sv. Duha.
- Nakon što smo odveli bebu u bolnicu, bili smo i dalje u stanju nekog šoka, nevjerice. Pitali smo se kako je tako nešto moguće u civiliziranoj državi, no morali smo se pribrati. Popili smo kavu i čašu vode, sjedili pet minuta u tišini te se potom vratili u bazu i nastavili dalje raditi, jer smo se pitali tko zna što nas sljedeće čeka. No, moram reći, ovakve stvari izuju čovjeka iz cipela, drago nam je da je sad sve dobro - zaključuje dr. Pribanić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
