Dnevnik svjetske putnice: Baš je lijepo iza sebe ostaviti trag

Magistrica komunikologije Tinka Kalajžić (27) radila je za velike korporacije, surađivala s raznim agencijama, bila casting menadžerica, ali je shvatila da je svi ti poslovi ne zadovoljavaju pa je krenula u veliku životnu avanturu. Prije dvije godine ova je Riječanka spakirala kovčege i odselila se na drugi kraj svijeta, u Kanadu. Nakon toga je stvari potrpala u backpack i posve sama otpočela svoju pustolovinu lutajući neotkrivenim zemljama. Živi punim plućima guštajući u fotografiranju, plesanju, pjevanju, crtanju i izradi nakita.

- Ne volim putovati na način da jurim kroz gradove samo kako bih mogla staviti kvačicu u neki imaginarni ‘checkbox’. No eto, neki dan sam naletjela na aplikaciju koja izračunava točan postotak posjećenih zemalja po kontinentu i zacrveni sve zemlje koje si imao prilike istražiti. Nakon što sam shvatila da su 32 države zacrvenile, uhvatio me je neki ‘wow’ feeling. A kad sam vidjela sve one ostale sive države i pročitala u kutku da sam posjetila tek 15 posto država u cijelom svijetu, pozitivni ‘wow’ feeling prešao je u - ‘golem je taj naš planet, a život je kratak. Pa kako stići sve to vidjeti?’. Svaka zemlja koju je posjetila u njoj, kaže, budi posebna sjećanja i emocije.

- Izdvojila bih Island zbog njegove magične, smirujuće i kreativne energije te prekrasnih, specifičnih krajolika: planina, gejzira, vodopada i vulkana koje nemaš prilike viđati baš u svim krajevima svijeta. Jako sam se dobro osjećala u Kostariki. Guatemala je predivno šarena, a Meksiko vrvi zanimljivim pričama i tradicijama. Jug Laosa na prvi pogled asocira na siromaštvo i neimaštinu, a kad zagrebeš dublje - shvatiš da otkriva koliko je jednostavno biti istinski sretan uz šačicu riže te igru uz divlje svinje i kokošie umjesto skupih igračaka. Slastice Sicilije su za prste polizati, a kakva su okusa tajlandski skakavci i žohari ipak se nije usudila doznati. Amerika, kao i sve ostale zemlje, ima svoje dobre i loše strane - ističe. 

New York & Grand Canyon su dvije destinacije koje bi preporučila. Od svih zemalja koje je posjetila, u Tunisu u Africi je ne bi radovalo živjeti. 

- Kulturološki šok je bio toliko velik da sam se osjećala kao izvanzemaljac promatrajući sve te žene u crnim burkama, pokrivene od glave do pete. Ne znaš smiju li se, ljute li se, što točno žele. Vidiš im samo oči, a gledaju u tebe s istom dozom znatiželje i zbunjenosti kao i ti u njih. Muškarci ne poštuju granice privatnog prostora te znaju biti strašno naporni i nametljivi. Čini mi se da ne bih imala živaca to doživljavati na svakodnevnoj bazi. Honduras je jedna od zemalja koja me također ne privlači. Nasilje, narkokarteli, ljudi s puškama na svakom koraku te konstantno zasjedanje pri vrhu ljestvice najopasnijih zemalja na svijetu nisu riječi kojima bih opisala zemlju u kojoj bih živjela - rekla je. Nije tip osobe koja će sve unaprijed organizirati, isplanirati i rezervirati. Voli stići u nepoznato i dati sve od sebe da se snađe bez previše unaprijed prikupljenih informacija. 

- Često bih tako znala završiti na jako zanimljivim mjestima koje sigurno ne bih iskopala na internetu ili u nekom popularnom vodiču - kaže. Na putovanjima joj je najviše nedostajala mama.

- Njezin zagrljaj. Njezina domaća juhica. Pogotovo u situacijama kad sam bila bolesna. Nedostajali su mi osmijesi mojih prijatelja. Kad putuješ, svaki dan imaš privilegiju dobiti barem 20 novih ‘prijatelja’ - naravno, ovisno o tome koliko si pristupačan, komunikativan, otvoren i prijateljski nastrojen. Ali stalno su ti u mislima ‘tvoji ljudi’ s kojima si prošao toliko značajnih situacija u životu - ističe. Nova destinacija na koju se sprema je Indija.

- Planiram kupiti kartu u jednom smjeru i polako početi istraživati tu kaotičnu zemlju. Naradila sam se u Kanadi pa sam neko vrijeme na miru što se džeparca tiče. Želim učiti o njihovoj kulturi, glazbi, plesu, instrumentima, hrani, religiji, duhovnosti... - otkrila je. Kad joj se jave nepoznati ljudi i kažu joj da su dali otkaz na poslu koji su mrzili i ohrabrili se otići na svoje prvo putovanje u životu, nema joj veće sreće. 

- Lijepo je znati da ostavljaš trag u tuđim životima - kaže. Onima koji se spremaju na slični pothvat savjetuje da izađu iz priče u kojoj vrijede određena pravila koja su usvajali tijekom života. 

- Treba krenuti od nule, otvorenog srca, prihvatiti nove situacije, iskoristiti ih za učenje i rast. Ono što je drukčije nije nužno i krivo - izjavila je. Trenutačno se zabavlja organizacijom putopisnih predavanja u Rijeci, Zagrebu, Svetoj Nedelji, Krku i Pazinu, a možda jednog dana, kaže, od njezinih iskustava i putovanja nastane i knjiga.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!