Ja svoju svadbu zamišljam ovako nekako :) Do 100-120 ljudi, manje-više. Nisam za one obicaje (ne znam kako je kod vas) da se dolazi po mladu ili da se mlada prodaje. Pa zaboga nisam komad namještaja da me se kupuje. Moji gosti će dolaziti kod mene, muzevi kod njega, nema dolaska po mladu nego cemo se svi zajedno naci ispred crkve, a kasnije svi u neki restoran na veceru. Te, također ne zelim neke krinoline i komplikacije oko vjencanice, nego kratku haljinu tj. vjencanicu do koljena. Ne vidim cemu uzaludno bacanje novca na dan koji prođe u tren i kao da nikada nije ni bio. To jako dobro znam jel mi se prosle godine, sredinom godine sestra udavala. Pripremali smo se godinu dana za to, mladoj su se ispunjavale sve zelje, od toga da na vjencanju pjeva Jole, pa do vjencanog prstenja na kojem njezin ima dijamant. Toliko novca po meni baceno nepotrebno. Ali, eto ako se moglo, hvala Bogu da je i da je imala onako vjencanje kako je zamislila. Ipak, vjeruj sutra kada je najuža obitelj došla u tu salu gdje se održavala svadba na ručak (što je u slučaju moje sestre znacilo 100-tinjak ljudi) više nitko nije imao osjecaj da je tu tek prije par sati bila svadba. Toliko se pripremaš za taj jedan dan, tih par sati...na kraju to prođe da se ni ne okreneš i već sutra dan kao da nikada nije ni bilo.