Vraćam se u Rijeku, ali više ne kao odvjetnik, odlučio je Marko Rogić kad se vraćao s godišnjeg odmora te otvorio kafić u kojem je stres zabranjena tema
NAŠ MALI RAJ
Dnevni boravak baš po našem guštu: Zaboravite na stres...
Oboje odvjetnici, oboje veliki zaljubljenici u putovanja, oboje obožavatelji knjiga i starih ploča... Tako bi se na zajednički nazivnik mogla svesti ova priča koja počinje u ljeto 2013., kad u šumi sudskih rasprava i tekućih predmeta Marko Rogić nije imao vremena podići glavu s papira. Vraćajući se s kratkoga godišnjeg odmora s otoka Oliba u Rijeku, odlučio se dovesti u ponešto drukčijem poslovnom formatu. Nakon više od jedanaest godina odvjetničkog zanimanja, što kao zamjenik državnog odvjetnika, što u svom uredu, Marko je rekao - dosta, te sa suprugom, također odvjetnicom, otvorio book caffe Dnevni boravak.
- Martina me zapravo učvrstila u toj namjeri. Često putujemo, nas dvoje smo se i upoznali na putovanju, nije nas spojila struka (smijeh). Upravo smo u tim našim lutanjima svijetom maštali o mirnijem životu, o uređenju intimnoga gnjezdašca koje bi moglo privući i ‘udomiti’ ljude sličnoga habitusa… koji u čitanju knjige, slušanju glazbe i druženju lišenom mjerenja i odmjeravanja nalaze užitak. No približiti takvu ideju roditeljima i obitelji, e to je zahtijevalo prilično truda (smijeh), makar i danas nisam siguran da su to potpuno prihvatili - govori Marko.
Mjereno u vremenskim jedinicama, dodaje, od trenutka izgovaranja rečenice: “Vraćam se u Rijeku, ali više ne kao odvjetnik” pa do otvaranja vrata book caffea prošlo je nešto više od pola godine.
Goran Kovačić/Pixsell- Kad smo Martina i ja promišljali koncept mjesta koje bi bilo prema našem guštu, početna ideja svakako je bila vezana uz knjigu, drvene police i ambijent koji bi uređenjem usporio, ako ne i vratio, vrijeme koje desetljeće unatrag... kada je čovjek imao vremena i interesa za čovjeka, a ne njegovu ispeglanu verziju u virtualnom svijetu - ističe. Upravo ih je i ludi tempo natjerao da si priušte ovakvu, kako kažu iz šale, ludost. Jer posao, koliko god nudio sve materijalne blagodati, udaljio ih je od samih sebe.
- I nakon otvaranja kafića Martina je nastavila raditi odvjetnički posao s majkom, međutim, tempom ponešto drukčijim od onoga koji sam ja imao. Njezina prva ljubav je ples i tu ljubav gaji više od 15 godina uspješno vodeći i koreografirajući u plesnoj grupi Flame - priča. A kako je Dnevni boravak mjesto okupljanja ljudi različitih preokupacija, interesa i životnih odabira, pravu anegdotu predstavlja svaki susret takvih svjetova na šanku ili oko njega.
- Najsimpatičnije su mi starije gospođe, mahom umirovljenice, kojima je naše mjesto baš na putu kući s tržnice pa onda slučajno skrenu odmoriti noge i žestoko debatirati s ‘ispirsanim’ studentima filozofije koji su upravo pročitali neko Bakunjinovo anarhističko djelo. To je neprocjenjivo - smijući se govori Marko te dodaje kako možda nemaju najširu ponudu pića u gradu niti možda najbolju kavu, no jamče najugodniji boravak, kao kod kuće. I to ponajprije u simpatičnom interijeru koji pomalo vraća u neke zaboravljene dane, bez zvonjave mobitela i interneta, u kojima glazba caruje dok se knjige listaju.
- U nas se nakupila već prilična zbirka koječega. Sviramo glazbu s više od dvije tisuće CD-ova i tristotinjak vinila, a na policama se nakupilo oko tisuću i sedamsto književnih naslova. Dobra većina stvari je naša privatna kolekcija koju skupljamo odmalena, a dio su nam darovali prijatelji i bliski ljudi. Često kažem kako smo priličan komad naših života preselili u naš Dnevni boravak, tako da smo kod kuće ostali samo s dvije police knjiga, kutijom omiljenih CD-ova i nešto sitno vinila. I mogu reći da ljudi uistinu čitaju kod nas (smijeh). Iznenadili biste se koliko - govori. Biti odvjetnikom i voditi odvjetnički ured, dodaje, nije ništa manje poduzetnički zahtjevno od vođenja drugoga privatnog posla, tako da mu koncept skrbi o samome sebi i ljudima oko njega nije bio stran, no istina je da o vođenju nečega što ima veze s ugostiteljstvom ništa nije znao, a i sad još uči.
- Ma kakav strah, da sam se time bavio, ova priča nikad ne bi zaživjela niti bih ja imao više vremena za čitanje (smijeh). Još od studentskih dana zaboravio sam kako ponedjeljak može biti subota i obratno… sve ovisi o perspektivi. Život je jedan, a na nama je da odaberemo kako ćemo ga živjeti - priča Marko te dodaje:
- Što je život bez ludosti i ludost bez hrabrosti, zar ne. Mi ovaj potez, doduše, ne vidimo niti jednim niti drugim nego iskrenim pokušajem dohvata životne radosti i sreće.
Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
