Čitam neke komentare i zlo mi je. Ja sam Albanka sa Kosova. U svom životu sam spasila mnogo ljudi od patnje i boli svih nacionalnosti, boje kože, vjere izd. O Kosovu se priča od davnih dana i ruga se cijeloj naciji kao da je to zemlja koja zaslužuje sta joj se događa. Sva sreća sto ste mali postotak inače bih i ja digla ruke. Za sve siromašne hrvatske i ostale obitelji koje sam tokom godina oblačila, ostavljala hranu po noći na balkonu za cijele obitelji da me ne vide; plaćala maturalce za njihovu djecu, ostavljala džeparce za školu, kupovala tenisice da joj se poštena Hrvatska druga djeca ne rugaju jer nema Nike ili iPhone (možda se počnite baviti sa svojim narodom i vidjeti muku ovdje kod vas). Manje se bavite sa opravdavanjem silovanja jer “je to albanka” a vise odgajajte svoju djecu da pomažu i da radije čitaju knjige i pokušaju nešto napraviti od svog života nego ovo. A i vama preporucam isto. Pozdrav od kosovarke koja je preživjela rat na Kosovu, rat u Hrvatskoj, vidjela svoje najmilije kako umiru, imovinu roditelja spaljenu i uništenu; spavala po podrumima sa štakorima, učila hrvatski uz svijeću u bunkeru i trudila se biti najbolja u razredu i bila gladna u tom procesu cijelo vrijeme. Sto sam od toga naučila? Da niti jedno dijete oko mene za koje ja znam neće biti gladno, bez osnovnih uvjeta za život, bez obzira tko je.