'Djevojčice su mi rekle da im se ne ide na izlet. Stradale su. Kao da su nešto loše predosjećale...'

Svi smo u šoku. Ovo je pretužno. Jadni ljudi su pobjegli od rata i sad su ovako nastradali na izletu, kad su nakratko htjeli zaboraviti sve strahote koje su im se dogodile, kroz suze nam priča poznanica ukrajinskih obitelji koje su stradale u stravičnoj nesreći u Veneciji u utorak navečer.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:06

[TOP 3 VIJESTI DANA] Neopisiva tuga u Korenici: ‘Curice su mi rekle da im se ne ide na izlet’ | Video: 24sata/Video

Živjeli su u Korenici, točnije u Hotelu Macola, gdje su nastanjeni brojni Ukrajinci bježeći od rata. Obitelj je tamo stigla krajem svibnja, a pobjegli su iz Hersona, razorenog u napadima. Da se barem malo odmore i skrenu misli od ratom zahvaćene domovine, obitelji su se u ponedjeljak uputile na trodnevni izlet u Italiju. Otišli su s dva auta, odsjeli su u kampu Hu u Magheri i autobusom otišli na izlet u Veneciju. Nažalost, u večernjim satima, pri povratku u kamp, autobus je iznenada skrenuo, probio ogradu nadvožnjaka i pao 20-ak metara niže na drugu cestu.

Prevrnuo se i zapalio. Poginula je 21 osoba. Među njima trudna Splićanka (24) i petero Ukrajinaca koji su bili nastanjeni u Korenici. Iz jedne obitelji poginuli su djed Vasil Lomakin i unuka Darija Lomakina, a iz druge djed Serhij Bezkorovaini, baka Tetjana i unuka Anastasia Morozova. U nesreći su ozlijeđene i majke djevojčica te Darijin otac. Još se nalaze u talijanskim bolnicama.

- Strašno je to. Svi suosjećamo s njima. Ovdje su se dobro adaptirali i prihvaćeni su u zajednici. I sad ih je pogodila takva tragedija. Svima nam je jako teško - dodala je poznanica obitelji.

TUGA U ITALIJI FOTO Ovo je mjesto nesreće gdje je sletio autobus smrti. Još ne znaju uzrok, dvije su teorije

Duboko potresen strašnom tragedijom je i Andrei Ilkiv iz Ukrajine, koji pomaže u radu Crvenog križa i u komunikaciji izbjeglih obitelji. Kaže kako je gotovo svakodnevno bio s obiteljima, a pomagao im je u kontaktu s općinom, policijom, veleposlanstvom...

- Tuga prevelika. Te dvije obitelji su bile međusobno prijateljski povezane. U Korenicu su stigli iz Hersona. Bili su tu u hotelu s još 150 ljudi iz Ukrajine, a još stotinjak ljudi je smješteno u drvenim kućicama. U Korenici su se dobro adaptirali, djevojčice su krenule u školu, sve je krenulo na bolje. Očevi su se ovdje i zaposlili - tužno govori Andrei i nastavlja:

- Ovdje je ostao Anastasijin otac jer je morao raditi. Zaposlen je u općinskom komunalcu. Čuo sam se s njim kratko. Čovjek je izvan sebe od šoka. Prebolno je to. Od tuge ljudi u hotelu niti spavaju niti jedu. Svi tuguju. Neopisivo mi je žao što su tako nastradale, kao i njihovi djedovi i baka - kaže Andrei dodajući kako je u kontaktu s obiteljima i veleposlanstvom.

Dogovaraju gdje će i kako pokopati poginule. Ističe kako su majkama tek dan nakon nesreće rekli da su izgubile svoje djevojčice. Bol je prevelika.

DAN ŽALOSTI U SOLINU Tragedija koja je shrvala baš sve: 'Obećali su si vječnu ljubav, čekali su bebu. A onda sve ovo'

- Djevojčice su bile najbolje prijateljice, kao i njihove majke. Bile su tako dobre i lijepe - priča nam i Olena Hladir, učiteljica ukrajinskog jezika u Korenici.

I ona je sama izbjegla iz ratom pogođene domovine. Poznati su joj strah, tuga i bol takvog stradavanja. Ali ni nju samu, kaže, ništa nije pripremilo na ovakav šok.

- Stalno su bile zajedno. Bile su vedre, vesele i pozitivne. Tko god ih je sreo, one bi mu dale dašak sreće i veselja. Djevojčice su stalno imale planove, kako za ovdje, tako i za povratak u Ukrajinu. Radile su sa mnom u grupi, s ostalom ukrajinskom djecom za koje pripremamo razne radionice. Izrađivali smo narukvice, razne ukrase, slikali i naše radove prodavali te skupljali pomoć za našu zemlju. Daria i Anastasia su same uspjele prikupiti 100 eura koje su poslale za ukrajinske vojnike - očiju punih suza govori Olena.

Prisjeća se njihova zadnjeg razgovora.

- Znala sam da idu na izlet u Italiju. Daria mi je govorila da joj se baš i ne ide sad na taj izlet. Kao da je nešto loše predosjećala - jecajući dodaje Olena.

Zbog svega je Općina Plitvička Jezera proglasila Dan žalosti. Na javnim zgradama su izvjesili crnu zastavu, a ostale spustili na pola koplja.

TRAGEDIJA U ITALIJI: 21 OSOBA PREMINULA Heroji koji su spašavali ljude iz autobusa smrti: Straha nije bilo, potrčali smo i krenuli ih izvlačiti

- Prvotno mi nismo ni znali da su oni stradali u Italiji. Mama jedne učenice je samo javila da je neće biti tri dana zbog obiteljskih razloga. Nismo to uopće povezivali s nesrećom. Tek smo u noći u srijedu doznali za strahotu, da među nama više nema dvije prekrasne učenice. Puni smo tuge, teško je sve to shvatiti i prihvatiti. Pogođeni smo činjenicom da tih prekrasnih djevojčica više nema. Danima su kod nas već muk, tuga i duboka žalost. Krenule su u našu školu sretne zbog novog života, a sad se više neće vratiti. Bile su zaista nasmijane i vesele djevojčice - emotivno je rekla Dražena Aračić, ravnateljica Osnovne škole "Dr. Franjo Tuđman" u Korenici, koju su pohađale poginule djevojčice.

Istovremeno, Solin se oprašta i od tragično preminule Antonele Baković (24). Ona je također poginula u nesreći dok je bila na bračnom putovanju sa svojim suprugom Mariom, koji je teško ozlijeđen u bolnici.

Kako je rekla Chiara Berti, ravnateljica bolnice Mirano u Italiji, prebacili su ga iz jedinice intenzivne njege na odjel Opće kirurgije.

- Njegovo opće stanje dobro napreduje. Ne znamo kad bi mogao biti otpušten jer se stanje hospitaliziranih pacijenata uvijek može mijenjati, ali trenutno stanje daje nam razloga za optimizam - rekla je Berti za HRT.

Kako je obitelj ozlijeđenog Marka rekla za 24sata, oni su mu, nažalost, morali priopćiti tužnu vijest da je njegova Antonela poginula. Marko je prije toga nekoliko puta liječnicima i medicinskim sestrama zavapio da želi vidjeti suprugu.

STRADALI U ITALIJI Hrvat je otpušten s intenzivne. Odvjetnik: 'Ozlijeđeni i obitelji žrtava dobit će golemu odštetu'

- Nekoliko dana od tragedije oni pokušavaju shvatiti što im se dogodilo i što su proživjeli. Moramo im dati vremena. Velika je podrška među pacijentima. Bili smo i s obiteljima iz Hrvatske. Oni su u teškom stanju - rekao je Moreno de Rossi, primarijus psihijatrije bolnice Dell'Angelo.