,Suprug i ja smo četiri god.bili udomitelji. Zavoljeli smo je od prvog trenutka kad smo je upoznali. Trudili se da joj nadoknadimo prve dvije god zivota s bioloskim roditeljima koji su bili sve osim roditelja. Uz odjecu,igracke,hranu,najvise smo joj dali ljubavi. Vodili je na kontakte bioloskim roditeljima,izvjesca soc sl. I uvijek strah da ce otic od nas. Posto smo bili u registru posvojitelja,kada je roditeljima oduzeta roditeljska skrb i sva prava,predali smo molbu za posvojenje. I da,dug je proces,razgovori,testovi,kontrole,edukacije za posvojitelje,svaki utorak vozi u grad tri sata udaljen od naseg,i tako 3 mj. Al uspjeli smo! Mi smo joj sad tata i mama i zauvijek je s nama! To je neraskidiva veza,to je bezuvjetna ljubav! Bioloske roditelje ne spominje,zna da je posvojena,kaze da sam ja mama koja je nije rodila iz stomaka,vec iz srca! Zato,ne odustajte na prvom koraku! Put je dug i trnovit,al kad je pogledam,kad vidim osmjeh i sretne oci,znam da je vrijedilo svakog dana i sata cekanja!