'Djed Manolo (92) gleda svaku Danijevu utakmicu, ima i sve dresove. Naš je najveći navijač'

Jedan je Olmo zimus otišao iz Hrvatske, a drugi se ljetos vratio igrati nogomet. Carlos Olmo (24), stariji brat nove Leipzigove zvijezde i bivšeg dinamovca Danija (22), novu je stranicu okrenuo u Hrvatskom dragovoljcu, gdje je došao na posudbu iz Lokomotive.

Prošlu je sezonu Carlos igrao u drugoj momčadi Dinama, a onda je teško ozlijedio gležanj. I baš tada Dani je ostvario transfer snova, iz HNL-a u jednu od najboljih bundesligaških momčadi.

POGLEDAJTE VIDEO: Olmo stariji igra u Dragovoljcu

Pokretanje videa...

01:23

Carlos Olmo igra u Dragovoljcu | Video: Davor Puklavec, Luka Stanzl/PIXSELL

- Otišao sam u Njemačku s njim, ionako nisam trenirao. Kad smo vidjeli te uvjete tamo... To je nevjerojatno. To je klub koji postoji relativno kratko, još prije pet godina bio je drugoligaš, a prije deset petoligaš! Napravio je nevjerojatan iskorak, a sad se bori za titule s Bayerom, Dortmundom, Leverkusenom... Vrhunska momčad u kojoj mi je brat sretan. Sad je počeo igrati više.

Nakon prve četiri utakmice u kojima je i zabio i asistirao, Dani je pomalo iznenađujuće završio na klupi. Od pet utakmica u nizu, čak četiri nije dobio ni minute! Mediji su se već raspisali što se događa, zašto ga trener Julian Nagelsmann ne koristi, a obitelji je, dakako, bilo najteže.

- Meni je to razdoblje kad nije igrao bilo jako teško, a možete misliti kako je tek bilo njemu, a i tati? Nismo razumjeli što se događa. Teško je doći u Bundesligu iz HNL-a, znali smo da je to velika promjena, ali i da je Dani na nivou da bude tamo. Znali smo da mora proći vrijeme prilagodbe. To je logično za svakog nogometaša koji napravi takav, veliki transfer - govori nam Carlos i dodaje:

- U početku smo mislili da je sve kako treba, a onda smo, nakon nekoliko utakmica u kojima nije igrao, posumnjali da se nešto počelo događati, a nismo znali što. Svaki je trener drugačiji. Možda je mislio da Daniju nešto nedostaje, a kad mu je prišao i pitao ga zašto ne igra, to je očito bilo to.

Nakon razgovora s trenerom i otvorenog nezadovoljstva trener ga je počeo sve više koristiti i to je urodilo plodom. Zabio je Dani pet golova u 15 nastupa, među kojima i onaj protiv Atlética koji je uveo Leipzig u polufinale Lige prvaka.

- Uvjerio je trenera da je drugačiji igrač, da je na pravom nivou, da zaslužuje igrati od prve minute i da pomaže momčadi. Uza sve to, došla je i reprezentacija. Da, sad živi u oblacima, ali on je to zaslužio. Igra za jednu od tri najbolje momčadi Bundeslige, u reprezentaciji je Španjolske, igra dobro i zato je u oblacima. Ali nije tamo dospio slučajno, došao je do toga napornim radom. Od malih nogu, i kad je bilo teško. Trenirao je svaki dan i radio za to, bez odmora. Došla je nagrada za to i, kad tome dodate i talent koji posjeduje, onda dobijete ovo - govori brat Carlos.

Kako se Dani snašao na novi život nakon što je više od pet godina proveo u Zagrebu?

- Prvo je s njim bio tata dok se nije privikao na život u novoj državi. Ali sad živi sam, kao i ja ovdje, a roditelji su u Barceloni. Da, tata se stalno javlja i pomaže nogometno, u analizi utakmica. Volio bih i da dođe, vidi me kako igram, i da popričamo. Za mene je on trener za prvu ligu. U zadnjih nekoliko godina ostavio je malo trenersku klupu sa strane, ali Daniju i meni njegovi nogometni savjeti uvijek će biti važni. Nikad zapravo nismo totalno sami. Svaki dan čujem se s mamom Dorom i tatom Miguelom, pričamo o tome kako mi idu treninzi. 

Ali oni nisu jedina podrška u životu ove sportske obitelji, s tatom nogometnim trenerom i dvojicom sinova nogometaša.

- Imam i sreće što su mi živi oba djeda i obje bake! Najstariji djed Manolo, s očeve strane, ima 92 godine! Ne propušta nijednu Danijevu utakmicu, gleda ih sve, a gledat će i moje kad opet krenem igrati. Naravno, uz njega je i baka Milagros (77). Sretan sam što imam uza se i drugog djeda Joséa (82) i baku Doru (78), to je veliko bogatstvo - kaže nam Carlos.

Dani nam je ranije već otkrio kako božićne blagdane voli provoditi kod kuće i da je kod djeda Manola neizostavna fešta za Novu godinu, da se obitelj okupi i to uvijek bude posebno. Njemu je, za 90. rođendan, posvetio i gol protiv Osijeka. I ta obiteljska povezanost vidi se iz svakoga medijskog istupa Danija, tate Miguela i brata Carlosa.

- Kad dođem na odmor u Barcelonu, volim ih posjetiti, idem jesti kod njih, to jako cijene. Svi imaju Danijeve i moje dresove, ponosni su. Ali naravno da je brat totalno drugi svijet od mene. Kad Dani igra, obitelj se uvijek okupi kod djeda i gleda utakmice - dodao je Carlos.

Više ne živi zajedno s bratom, razdvaja ih gotovo 1000 kilometara ceste, ali kad uhvate slobodnog vremena, jedna je igra neizostavna.

- Više to nije Fifa, sad smo na NBA 2K21. Igramo jedan protiv drugoga online. Postoji mod u kojem odabereš jednog igrača i vodiš ga kroz karijeru, možeš i igrati s prijateljima tri na tri ili pet na pet. Tko je bolji? On ima boljeg šutera, a moj je bolji u probijanju, haha. Ja uzmem loptu, probijem mu obranu i lako mu zabijem. A on je bolji u tricama. A da igramo košarku uživo, ne bi imao nikakve šanse, haha. Ipak sam ja puno viši (192 naspram 178 centimetara, op.a.) - govori Carlos.

Uhvatili smo ga nakon jednog treninga Dragovoljca koji je odlično krenuo u novu sezonu Druge HNL, na vrhu ljestvice poslije devet kola i jedini je bez poraza. Kako je došlo do toga da Carlos dođe u novozagrebački Siget?

- Kad je završila sezona s Dinamom II, ostao sam ovdje i trenirao pa se vratio u Španjolsku na odmor. Bio sam tamo mjesec dana i trenirao s Danijem na jednom terenu. Vratio sam se tu i bio dva tjedna prije potpisa za Lokomotivu. Poslali su me ovdje na posudbu i to je bio najbolji potez za mene - rekao je Carlos i otkrio koje je muke imao s ozljedama:

- Prošle sezone dvaput sam ozlijedio gležanj. Prvo sam bio izvan terena mjesec dana, a poslije tri mjeseca. Više od četiri mjeseca bio sam "out". Prvo sam ga uganuo, a onda sam i potrgao ligamente. Nisam išao na operaciju jer sam bio ovdje mjesec dana na terapijama, a kad sam se vratio, doktor mi je rekao da nema ni potrebe jer je već počeo proces zarastanja.

- Da, bio sam van terena gotovo pola godine, s korona virusom i svime, praktički sam mogao igrati samo mjesec dana. Tako da mislim da mi je najbolje bilo doći ovdje, dobiti dobar osjećaj za loptu, za igru, ritam, početi igrati. Prijedlog mi se svidio i evo me ovdje. Trener Boris Perković rekao mi je da izgledam sve bolje i vjerujem da ću uskoro dobiti priliku, gležanj više ne boli, a onda je dalje sve na meni.

Zanimljivo, prije pet godina, kad je Dani stigao u Dinamo, Carlos je također bio - u Dragovoljcu. Što se sve otad promijenilo?

- Sjećam se samo jednog igrača, desnog beka i krilo Majsa, Valentina Majstorovića. Drugi su se igrači promijenili, puno njih otišlo je u Sesvete. A i drugi su se ljudi promijenili, predsjednik, trener... Jedino se sjećam da je teren isti. Nova je sezona, novi početak. Krenuli smo dobro, sedam utakmica bez poraza. Treba tako nastaviti i pokušati izboriti prvu ligu. Sanjamo to, zašto ne - zaključio je stariji Olmo.