U malenom hercegovačkom selu Međugorju, kao i svake godine 24. lipnja 1981. slavio se  blagdan sv. Ivana.

Mirjana Dragičević i Ivanka Ivanković odlučile su provesti popodne u šetnji i razgovoru. Ivanki je samo dva mjeseca ranije umrla majka. Djevojke su se prvo zadržale u posjetu jednoj od tetki, rekavši joj da Vicki, ako je vidi, kažu kamo su otišle u šetnju.

Djeca su se najprije uplašila

No, kada se vratila u selo, rečeno joj je da su joj Mirjana i Ivanka  poručile da krene prema Perkuši, gdje je čekaju, te je Vicka krenula za njima. No Mirjana i Ivanka odlučile su ići natrag u selo. I tom trenutku Ivanka je osjetila da treba pogledati prema brdu, vidjela je ženu odjevenu u sivu dugu haljinu, a na glavi je imala veo i krunu od zvijezda. Držala je dijete i stajala na oblaku. Dijete je bilo pokriveno velom koji bi povremeno otkrivala. Cijelo vrijeme dozivala ih je da dođu bliže.

„Vidi, eno Gospe na brdu“, jedino je što je Ivanka rekla tada Mirjani. Mirjana joj tada nije povjerovala te je čak rekla: „Ma jest, baš je Gospa došla gledati što mi radimo, nema pametnijeg posla.“ 

Ivanku je to povrijedilo, a Mirjana je otišla natrag u selo. Ivanka je ostala sama gledajući, no Mirjana se ubrzo vratila jer je i sama osjetila poziv u srcu. U tom trenutku prema djevojkama je krenula Milka Pavlović koja se uputila pokupiti ovce pa joj je Ivanka rekla što je vidjela. Sve tri krenule su prema mjestu gdje su vidjele Gospu i sve tri su je tada vidjele.

U selu im nisu odmah povjerovali

U jednom trenutku došla je i Vicka, kojoj je Milka rekla: „Vidi, eno Gospe na brdu.“ Vicka se toliko uplašila da je potrčala prema selu, gdje je putem srela Ivana Ivankovića i Ivana Dragičevića te ih pozvala da se zajedno vrate vidjeti Gospu. Kad su stigli do djevojaka, vidjeli su isto: Gospu kako drži dijete. Ubrzo su pobjegli natrag u selo vidno uplašeni. 

Čim su došli u selo, krenuli su obitelji i susjedima pričati što su vidjeli. No selo im nije odmah povjerovalo, a bake su im rekle: „Ne šalite se s Gospom, bolje molite Boga i Očenaš.“ 
Stariji su se naime bojali da nije riječ o nekoj namještaljki vlasti pa su djeci savjetovali da ne idu na brdo te da ne govore o tome što su vidjela.

Ivanka ju je prva pitala: „Gospe, gdje je moja majka?“

Selo je drugog dana brujilo o ukazanju Gospe. Mnogi su željeli otići s djecom i sami se uvjeriti u istinitost onoga što djeca govore. Vicka, Ivanka i Mirjana odlučili su se popodne uputiti prema brdu, u isto vrijeme kao i jučer, a dogovorile su se da će šutjeti o svemu ako Gospu ovog puta ne vide. Htjele su da i Milka ponovno ide s njima pa su svratile do njezine kuće, ali nje nije bilo. No zato su pokraj Milkine kuće vidjele Mariju Pavlović i Jakova Čolu koji su rekli da bi i oni rado vidjeli Gospu. Ali na kraju su prema brdu krenule samo Vicka, Mirjana i Ivanka, a došao je i Ivan Dragičević. 

Druga djeca iz sela stajala su na putu s nekoliko starijih i čekala ukazanje. Ivanka je pak prva vidjela svjetlost (tri puta) te potom Gospu. Nakon nje vidjeli su je i drugi. Gospa im je mahala, bila je bez djeteta. No prepali su se i počeli trčati prema selu, a Vicka je išla po Mariju i Jakova. Potom su njih troje pohitali prema brdu. Ugledali su Gospu te su kleknuli na draču, a bol uopće nisu osjetili. Gospu su tog dana vidjeli Vicka, Jakov, Marija, Mirjana, Ivanka i Ivan Dragičević, no čuli su je samo Vicka, Mirjana, Ivanka i Ivan Dragičević. 

MOLE SE GOSPI DA IH SPASI Međugorje prazno zbog korone: 'I u ratu je bilo više gostiju...'

Tada su ispričali da je Gospa bila na sivom oblaku, bila je prelijepa i smijala se. Odmah su počeli moliti, a i Gospa s njima. Djeca su molila Očenaš, Slava Ocu i Zdravomariju, a Gospa jedino nije Zdravomariju. Ivanka ju je prva pitala: „Gospe, gdje je moja majka?“ Gospa joj je rekla: „Majka je sa mnom.“ Mirjana ju je potom pitala hoće li ponovno doći, a Gospa je potvrdno odgovorila. 

Na kraju ukazanja rekla im je: „Pođite u miru, anđeli moji.“ Ivanka je prva mještanima opisala susret s Gospom: „Osjetila sam majčinsku ljubav, straha više nije bilo. Gospa govori hrvatskim jezikom, ali je njezin govor usporeniji od našeg. Glas kao da joj zvoni, a pokreti su isto usporeniji nego ljudski. Ona je s neba, ona je Gospa.“
Milka Pavlović i Ivan Ivanković, koji su Gospu vidjeli prvog dana, nikad je ponovno nisu ugledali iako su dolazili na mjesto ukazanja.

Gospa je svoj dolazak  'najavila' nekoliko godina ranije

Samo sedam godina prije ukazanja vjernik Vlado Falak, samouki slikar iz sela Šurmanci, darovao je svoju sliku crkvi u Međugorju. Slika prikazuje Gospu kako lebdi iznad vinograda i crkve sv. Jakova apostola. Dugo je bila obješena na zidu crkve na koru i kao da je neprestano proročanski ukazivala na buduća ukazanja Gospe u Međugorju. Vjernici koji su tada dolazili mislili su da je ta slika naslikana odmah nakon početka ukazanja, no znakovito je da ju je samouki slikar naslikao sedam godina ranije, prorekavši tako Gospino ukazanje.

'Što će malom mjestu tolika crkva?'

Drugi predznak ukazanja Majke Božje gradnja je velike crkve u međugorskoj župi. Mnogi su se tada bunili pitajući se što će malom mjestu tolika crkva, pa i sam svećenik fra Jozo Jolić, ali mještani se nisu dali. Ustrajali su na gradnji velebne crkve. Fra Jozo Jolić, dok je s majstorima stavljao pod od kamenih ploča s otoka Brača, vjernicima je prigovarao što grade crkvu tolikih dimenzija kad uz nju imaju još tri područne crkve. Često se tužio: „Pa tko će popločati ovoliki 'aerodrom'?“ 

No danas je i ova velebna crkva pretijesna za veliki broj vjernika koji dolaze u Međugorje. A mještanima je danas velebna crkva jasan znak da je Gospa tako najavila svoj dolazak. 

Kao treći predznak mještani ističu uređivanje brda Križevac, na kojem je još 1934. godine podignut betonski križ. Svake godine od tada ispod križa slavi se sveta misa prve nedjelje poslije blagdana Male Gospe. Prostor oko betonskog križa bio je neravan, kršovit, vrlo tijesan i neprikladan za držanje svete mise. Zato su župljani izravnali kamenje, uredili te očistili 400 četvornih metara terena kako bi što više vjernika moglo nazočiti misnom slavlju. Tada je također postavljeno i 14 postaja Križnog puta.

Četvrti predznak ukazanja odnosi se na ime župe. Naime, međugorska župa nastala je 1892. godine, 82 godine prije ukazanja, a nosi ime svetog Jakova - apostola, sveca zaštitnika hodočasnika. Znakovito je da nakon Gospina ukazanja više od milijun hodočasnika godišnje dolazi u Međugorje. 

Peti je predznak proročanstvo župljanina.

Proročanstvo Mate Šege

Nekoliko godina prije nego li se Majka Božja obratila djeci, mještanin sela Bijakovići pokraj Međugorja Mate Šego jasno je vidio što će se dogoditi u njegovu kraju. Proročanstvo je tek nedavno objavljeno iako ga je Šego, tada starac, primio tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća. Sugrađanima je često govorio o budućnosti, a proročanstvo o Gospinu ukazanju primio je u snu. Nepismen i jednostavan čovjek umro je 1979. godine, samo dvije godine prije nego što će se ostvariti sve ono što je prorekao. 

VIDIOCI: "Tukli su nas do iznemoglosti zbog vjere u Majku Božju..."

Starac je mještanima govorio kako je u snu vidio da će jednom u budućnosti mnoštvo ljudi preko polja stremiti prema Podbrdu, na Brdo ukazanja. Također je rekao da će biti 300 zlatnih stepenica od ceste pa do vrha Brda (danas mještani 300 zlatnih stepenica identificiraju s tristotinjak koraka koliko treba da se dođe do vrha, odnosno do Gospina kipa).

Naša Gospa će uskoro doći, blaženi mi koji budemo vjerovali u to! Ja vam govorim sada, ovo što ću vam reći ja to neću doživjeti jer ću umrijeti malo prije toga, ali ćete zato vi to vidjeti, i sjetiti me se da sam govorio istinu.

Doći će vrijeme, bit će mnogo građevina, ali to neće biti ovakve lako ruševne kućice kao naše, neke će biti čak i ogromne! Naš narod će prodavati svoje višestoljetne djedovine i zemljišta za veliko bogatstvo strancima koji će na njima graditi hotele!
Međugorje, Bijakovići i okolna brda i sela postat će blaženo i sveto mjesto!

Bit će toliko mnoštvo naroda na našoj Crnici (sadašnje Brdo ukazanja) da čak nećete moći noću spavati od molitve i buke što će ju tisuće hodočasnika stvarati.

Doći će nam naša Gospa, narode moj! Budite nježni i gostoljubivi prema njima, i oni će vam to uzvratiti.

Vjerujte mi, doći će to vrijeme!