Nakon mjesec i pol ponovno kreće nastava uživo, no u školske klupe i vrtiće ne vraćaju se sva djeca. Škole se otvaraju za osnovnoškolce od 1. do 4. razreda
'Djeca su shvatila što je korona i mislim da neće biti problema'
Došao je i taj dan. Ponedjeljak, 11. svibnja - treća faza popuštanja mjera uvedenih zbog suzbijanja širenja zaraze korona virusom.
Nakon otvaranja dućana odjećom i obućom, vraćanja zdravstvenog sustava koliko toliko u normalu, frizerskih i kozmetičkih salona, na red je došlo i otvaranje trgovačkih centara, svih ugostiteljskih objekata, ali i škola i vrtića.
POGLEDAJTE VIDEO: Javljanje ispred škole u Odri
U škole i vrtiće vraćaju se djeca čiji roditelji ne rade od kuće: 'Morali smo potpisati izjavu da smo zaposleni''U škole i vrtiće vraćaju se djeca čiji roditelji ne rade od kuće: 'Morali smo potpisati izjavu da smo zaposleni' Više na: https://bit.ly/3fERTEX Reporterka: Nikol Zagorac
Posted by 24sata on Sunday, May 10, 2020
Nakon mjesec i pol ponovno kreće nastava uživo, no u školske klupe i vrtiće ne vraćaju se sva djeca. Škole se otvaraju za osnovnoškolce od 1. do 4. razreda, a preporuka epidemiologa na kraju je da sva ona djeca koja imaju s kime biti ostanu kod kuće. Taj nevidljivi virus je i dalje tu, borimo se i živimo s epidemijom, no reaktivacijom gospodarstva roditelji se vraćaju na posao pa se preporučuje, pa čak i potiče, da u škole i vrtiću dođu samo ta djeca čija oba roditelja više ne mogu raditi od doma i koju nema tko pričuvati. Za one koji ostaju doma, nastava će se i dalje odvijati preko TV-a i Interneta.
Kako je istaknula ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak, jutros se u školu vratilo oko 4500 đaka diljem Hrvatske, a u vrtiće i možda tri puta više.
Dvoje osnovnoškolaca, braća Kosta (10) i Teon (7), jutros su se također probudili ranije nego zadnjih gotovo dva mjeseca, umili se, oprali zube, doručkovali, presvukli iz pidžame i stavili svoje školske torbe na leđa. Njihovi roditelji vraćaju se na posao, nemaju s kime biti doma pa su se i oni vratili u klupe u Osnovnu škola Odra. Kosta ide u četvrti, a Teon u prvi razred.
- I suprug i ja radimo. On je do danas radio od doma, danas je prvi dan da se vraća na posao, a ja sam cijelo vrijeme radila pola od doma, pola u firmi. Ovaj tjedan kreće puno radno vrijeme, tako da nam je opcija ili da djeca idu u školu ili da sjede doma cijeli dan - kaže nam njihova mama Anamaria Todorić dodajući da bi ih sigurno ostavila doma da imaju s kime biti.
- Preporuke su vrlo jasne, škole su vrlo jasno davale do znanja da se djeca na dovode u školu i ja ih sigurno ne bih vodila da ne moram. Ovaj ritam koji je bio do sada, ova digitalna nastava je nakon prvih tjedana postala OK, svi smo se nekako naviknuli na to, ali nije nam to opcija, tim više jer i suprug i ja radimo do 17, dok dođemo doma je 17.30 sati i ne mogu tako dugo ostajati sami, ne bi stigli ni školu napraviti, a ovako će barem nešto napraviti - dodaje mama.
Zadnjih mjesec i pol dana života, koji je uključivao rad od kuće i istovremeno praćenje nastave na daljinu te pisanje zadaća, kao i obavljanje drugih obaveza i kućanskih poslova, kaže Anamaria kroz smijeh, bilo je dosta izazovno.
- Bilo je dosta naporno. Mi nismo prosvjetni radnici, nemamo te živce čak ni za svoju djecu, tim više ako smo imali poslovnih obveza onda smo bili poprilično nervozni. Oni su se dizali puno kasnije nego kad idu u školu pa je jutros bio veliki šok. Kako su se dizali kasnije, sve bi kretalo kasnije, ovisno i o našim obavezama tijekom dana nekada bi škola završavala oko 16, 17 sati. Ispočetka je bilo teško jer nije to bilo samo praćenje škole, uvedene su razne digitalne platforme, što je njima dosta novo i zadnjih dva tjedna nam je to postalo konačno normalno. Ali eto, novo normalno je ponovno povratak na staro - kaže ova mama.
Obzirom da je preporuka da djeca ostanu doma i da je odgovornost hoće li slati djecu u škole i vrtiće pala na roditelje, pitamo Anamariju koliko joj je teško bilo donijeti ovu odluku i vratiti djecu u školu te boji li se da će se zaraziti. Naime, epidemiolozi upozoravaju da će virus sigurno ući u škole i vrtiće te da je to nemoguće izbjeći.
- Ne bojim se da će se zaraziti, prvi slučaj zagrebačkog vrtića je bio davno prije i mislim da kod držanja higijene i distance ne bi trebalo biti problema, a posebno zato što tek 15 djece dolazi u našu školu. Djeca su već sad vani po parkovima i dućanima, mislim da je puno veća mogućnost zaraze u takvom prostoru nego ovdje gdje su im pravila skoro kao u Auschwitzu. Njih dvojica, koja su braća i koja doma provode zajedno vrijeme, u školi neće biti zajedno i mislim da je mogućnost zaraze svedena na minimum - kaže dodajući kako s higijenskim potrepštinama u školi problema u ovoj školi nisu imali ni prije korone.
- Što se pranja ruku tiče, svaka majka to djeci uporno ponavlja i bez obzira na koronu. Sada smo to intenzivirali, ja to ponavljam kao papagaj, vjerujem da će i učiteljice raditi svoje. Mislim da su djeca već shvatila što je korona i što se događa, nije ova situacija ni njima bila ugodna. A mislim da neće biti problema ni što se tiče distance. Organizirano je tako da hodaju po sredini hodnika, nemaju nikakve interakcije međusobno jedna grupa s drugom, u različito vrijeme imaju ručak i dolazak na nastavu - kaže Anamaria.
Nastava se mora održavati tako da je u razredu samo po devet učenika i nastavnik ili nastavnica. A kako nam kažu iz ove škole, od 15 učenika koji su se vratili u klupe, šest ih je iz prvog i drugog razreda, a devet iz trećeg i četvrtog. Pa su ih smjestili u dvije grupe, u jednom razredu će biti učenici prvog i drugog, a u drugom oni trećeg i četvrtog razreda. Djeca u školu dolaze u razmacima od 10 minuta, ulaze u prostor škole u redu jedan iza drugoga i odmah na ulazu dezinficiraju ruke. Tek onda mogu krenuti dalje do razreda gdje ih dočekuju učiteljice. Tamo se preobuvaju u papuče, a oni koji ostaju u produženom boravku imat će i obrok. U nekim školama će se jelo dostaviti na kolicima do razreda, no u ovoj školi nam kažu kako imaju veliku blagovaonicu pa će djeca, obzirom da ih je malo, jesti u njoj.
Kosta i Teon neće ostati u produženom boravku jer stariji ni nema pravo na to. Nastava im završava u polusatnom razmaku, do 12.30 sati. Problem je što po djecu u iduća dva tjedna mora uvijek dolaziti dvoje istih ljudi koji ih i dovode u školu, a kako i Anamaria i suprug rade do 17, po njih neće moći dolaziti ranije.
Srećom je Kosta veći, ima dosta godina za samostalno biti doma, pa će pričekati mlađeg brata, zajedno s njim otići pješke do doma i pričekati da mama i tata dođu s posla.
- Nisam ih stavila u produženi boravak jer mislim da tih par sati kada moraju odraditi zadaću mogu ostati sami doma pa tako nam Bog pomogao. Do kuće imaju par minuta, znaju pravila ponašanja na cesti i neke osnovne stvari doma. Bolje mi je da onda idu barem tih par sati u školu - govori Anamaria.
Smatra da nije fer da u školu mogu samo djeca čiji se roditelji moraju fizički vratiti na posao.
- Ali puno toga nije fer, kao ni to da je komunikacija prema nama roditeljima išla samo na pranje ruku. Nama, de facto, nitko nije rekao što trebamo djeci donijeti u školu od pribora i knjiga, nije nam se predstavio nikakav program koji će raditi narednih mjesec dana. Ja nemam problem s tim da se odgovornost prebacuje na roditelje, za moju djece na mene, ali imam problem s tim da se ovo prikazalo na način da samo oni koji baš nikoga nemaju smiju doći u školu - kaže.
Ova dva osnovnoškolca sretna su što su se vratila u školu jer će vidjeti neke svoje prijatelje.
- Doma mi je bilo super, znalo je biti naporno jer smo imali puno zadataka, ali sretan sam jer ću opet vidjeti neke svoje prijatelje, iako sam i tužan što ih neću vidjeti sve - kaže nam stariji Kosta.
Mlađi Teon voli školu i jedva je dočekao povratak.
- Bilo je dobro što se nisam morao jako rano dizati, ali ja jako volim školu i nastava od doma mi je bila dosadna - kaže.
Oboje znaju kako se moraju ponašati u školi u ovim posebnim i čudnim okolnostima.
- Moramo nositi svoju bocu, ne ulazimo svi odjednom nego jedan po jedan, moramo hodati po sredini hodnika, stalno prati ruke, ne smijemo biti blizu jedni drugih - nabrajaju.