Dizajnerica i spisateljica Žuži Jelinek preminula u 96. godini

Preminula je Žuži Jelinek. Istinska legenda hrvatskog javnog života napustila nas je u 96 godini. 

Naša najživopisnija i najstrastvenija dizajnerica, kolumnistica i spisateljica, Žuži Jelinek, u posljednjim danima svog života živjela je u prostranom stanu u centru Zagreba. Upravo time ispunila je obećanje samoj 12-godišnjoj sebi koja je odrasla u siromašnoj židovskoj obitelji i trpjela poniženje od vlastite tete koja se sramila Žužinog gluhonijemog oca.

Žužini roditelji, Izidor i Ruža Ferber upoznali su se u Budimpešti gdje su pohađali specijaliziranu školu za gluhonijeme. Izidor, rodom iz Ludbrega i Ruža iz Mađarske dobili su trojicu sinova, Imrea, Aleksandra i Ivana. Odmah nakon rođenja prve im kćeri, Žuži, otac Izidor odlučio je obitelj preseliti natrag u Zagreb.

U Zagrebu su godinama živjeli na kraju Maksimirske ceste, od kuda je Žuži svakoga jutra putovala u školu za krojačice na Borongaju. Siromaštvo je tada, kazala je, lakše podnosila jer je bila mlada. 

Tragedije tijekom rata

No zbog očeva domoljublja i želje da se vrate u Hrvatsku, Žužina obitelj doživjela je tragediju 1941., uspostavom Nezavisne Države Hrvatske.

- Obojicu moje braće zbog židovskog podrijetla strijeljali su ustaše, a roditelji, iako gluhonijemi, bili su dodatno kažnjeni. Morali su gledati pogubljenje svoje djece. Jedan od moje braće prije strijeljanja skinuo je sat i dao ga majci. Zamislite koju je bol doživjela ta žena - prepričala je Žuži.

Žuži je, tada u prvom braku s uglednim zagrebačkim zubarom dr. Erihom Jelinekom, saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Odlučna da im spasi život, 21-godišnja Žuži je otišla do talijanskog časnika i zavela ga te s njim provela nekoliko noći.

- Baš me briga što će ljudi reći. Dala bih i desnu ruku da spasim roditelje - kazala je Žuži na premijeri dokumentarca o svom životu. 

Njen život je, naime, htio ekranizirati i redatelj Steven Spielberg. Iako bi joj to moglo promijeniti cijeli život, Žuži nije htjela živjeti dvije godine u Americi pa je ponudu odbila. 

Svi muškarci Žuži Jelinek

Žuži će najviše biti zapamćena zbog svojih gorljivih pisanih, ali i izgovorenih riječi o muškarcima, vezama i seksu. 

- Imala sam puno muškaraca dok sam bila slobodna, ali nikad nisam varala muževe. Ima tu posla jer tada treba organizirati život i sa suprugom i s ljubavnikom. Sad mi je žao zbog svakog muškarca kojeg sam odbila. Stoga savjetujem ženama da si priušte svakog frajera kojeg požele. Poslije biste se mogle kajati zbog propuštenih prilika - rekla je Jelinek, koja je u braku bila četiri puta. 

Takve i slične mudrosti, Žuži je voljela dijeliti sa ženama u svojim knjigama poput 'Seks liječi sve', 'Žene, osvajajte', 'Mijenjaju li se muškarci' i 'Živjeli muškarci'. 

Šivala i za Jovanku Broz

Žuži je školu za krojačice završila u Zagrebu, a sa 17 godina počela raditi kao krojačica u Parizu kod poznate Nine Ricci, a kraće vrijeme radila je i za modnu dizajnericu Coco Chanel. U Zagreb se vratila 1939. godine, u osvit Drugog svjetskog rata te otvorila krojačku radnju.

Jelinek je izložila i četiri pisma koje su '70-ih izmijenila ona i Jovanka Broz. U pismima Jovanka nju zove drugarica Žuži, a Žuži joj odgovara s 'vrlo poštovana drugarice Jovanka'. Jovanka od Žuži iz 'Švajcarske' naručuje pamučnu čipku za dugu večernju haljinu te joj odgovara da je 'uvijek zainteresirana za udobnu, lijepu i modernu cipelu'.

- Jovanku sam jako voljela, žao mi je što je umrla. Bila je jako dobra prema meni. Još danas pamtim kako mi je na dar, kad sam je upoznala sa svoje dvoje djece, donijela kutiju naranči bez koštica - prisjetila se Žuži. Ta šnajderica koja je od sirotinje postigla bogatstvo, uglavnom svojim radom, ali i bogatim muževima, Jovanku je upoznala tako što je imala 'velike neprilike' s maršalom Titom.

- Tito mi je zabranio da u Americi imam modne revije pod svojim imenom. Mi smo u Jugoslaviji živjeli u komunizmu i nitko se nije smio isticati. Tito mi je ponudio da dođem raditi u jednu jugoslavensku tvornicu i da revije držim pod imenom te tvornice. To sam odbila! Naravno, tko se u to vrijeme usudio suprotstaviti maršalu. Ali ja sam bila umjetnica i nisam se dala - prepričala je Žuži.

Kada se vratila iz Amerike, muž ju je ostavio nakon 22 godine braka jer se 'spetljao' s njezinom sluškinjom, a njezin tadašnji prijatelj gospodin Lang, dekan nekog fakulteta, upozorio ju je da hitno mora pobjeći iz Hrvatske jer će inače završiti na Golom otoku.

 Tito joj je u Beogradu predložio da bude Jovankina osobna krojačica. 

- Pristala sam! Savjetovala sam i njega, a Varteks je šivao Titova bijela odjela. Jovanka je dolazila u Zagreb probati haljine koje bih joj sašila, a probe smo imale u Visokoj na Gornjem Gradu. Materijal za njezine haljine kupovala sam u Parizu, a jednom smo zajedno u Parizu bile na Diorovoj modnoj reviji. Bili su počašćeni što je Jovanka došla, ipak je ona bila supruga maršala Tita - obožavala ju je Žuži. 

Jednom je Jovanki sašila bijelu haljinu. Stajala joj je kao salivena. Tito je ušao u sobu u kojoj su je isprobavale, priča nam Žuži, i uzviknuo: 'Pa gdje je nestao špek?' Jovanka je, naime, bila uska struka, ali debelih bokova.