Diva za Guinnessa: 'Prvo sam bila balerina, a onda glumica...'

Počela je kao balerina, pa prešla na glumu, no tad nije ni slutila da će igrati glavnu ulogu u najdugovječnijoj predstavi na svijetu, u “Stilskim vježbama”, koje će u siječnju “navršiti” pola stoljeća igranja u istoj postavi.

Lela Margitić (76) i dalje “živi” kazalište, strasti koje se ne može riješiti.

- Imala sam divno djetinjstvo, ali mislim da su sva takva. Imali smo i malo kazalište, a tako se lako zaljubiti u nj. To je magija koja vas ne pušta - objašnjava Lela. Odrastala je u Rijeci i u djetinjstvu zavoljela kazalište iako je ispočetka bila balerina.

- Nismo imali ništa tad, bila su to siromašna vremena i teatar nam je bio najveće bogatstvo. Imali samo tamo Pionirsko kazalište.

'Odustala sam od baleta'

Roditelji su bili veliki ljubitelji teatra pa smo redovito išli na predstave - prisjeća se glumica. Kao djevojčicu zanimao ju je ples što se dopalo njezinim roditeljima pa su je vodili na satove baleta.

- S pet-šest godina okušala sam se u baletu i ostala ondje punih 13 godina. Kako nitko od kolegica nije toliko dugo izdržao, bila sam jedno vrijeme i primabalerina. Ubrzo sam shvatila da ne bih bila dovoljno dobra i odustala sam - objasnila je Margetić i dodala kako cijeloga života pamti svoju prvu glumačku ulogu.

- Profesor Habunek dao mi je ulogu u mjuziklu ‘Kiss me Kate’. Pomoglo mi je to što sam plesala. No trebala sam i pjevati pa su tad otkrili da imam i dobar glasić - prisjetila se Lela.

Ubrzo nakon toga dobila je ulogu u predstavi s kojom je ušla u povijest, “Stilske vježbe”. Uz nju glumi prijatelj i kolega Pero Kvrgić (90).

Kazališni blockbuster

- Imala sam vremena uvježbati uogu. Prvih deset godina bila sam loša, drugih deset dobra, onda solidna, a danas sam jedinstvena, koliko to traje, nema takvog slučaja u svijetu - rekla je Margitić i nastavila:

- Mislim da je u to vrijeme Mia Oremović, koja je imala glavnu ulogu, snimala ‘Tko pjeva, zlo ne misli’. Tad su angažirali mene, iako mislim da im nisam bila prvi izbor, bila sam ‘friška’. Vjerujem da su prvo pitali neke zvijezde da zamijene Miju Oremović, ali su odbile. Već tad je predstava pobrala mnoge nagrade, a Pero Kvrgić je bio maestralan - prisjetila se Margitić. Kaže kako je godinama imala osjećaj da je redateljima bila drugi izbor.

- Rijetko sam bila baš prvi izbor za ulogu - kaže Lela.

Priznaje kako još ima tremu uoči baš svakog nastupa.

- Trema je i veća kad neko vrijeme ne igramo predstavu. Samo što danas moramo paziti i na uzbuđenje, u godinama smo kad je to opasno, pa možemo dobiti infarkt. Ali dobro, danas na predstave dolazim s tlakomjerom, pa izmjerim Peri i sebi tlak te onda idemo na predstavu - šali se glumica.

Bez obzira na dugovječnost predstave, i tekst ponekad zna biti problem.

- To je katastrofa. Problem je što je predstava ionako kratka, pa ako se preskoči monolog, bit će još i kraća. No kako genijalac Pero ipak ima 91, moram paziti na njega pa imam šalabahter s početnim monolozima, pa se ponekad ‘vraćamo’. Najsmješnije mi je bilo kad je trebao reći: ‘Ako ti pomakneš svoja govanca gore ili dolje, opet si govno kao što si bio’. I taj je dio zaboravio pa sam ga morala podsjetit s ‘govance’. Publici je to bilo smiješno - priča Margitić.

Kći Jelena Miholjević, koju ima iz braka s Borisom Miholjevićem, također je glumica, a sin Pavle bavi se glazbom.

- Uspješni su. Nemam tremu pred Jelenin nastup jer znam da je odlična. Sin Pavle je uspješan glazbenik, mislim da ima pet Porina, ako ne i više, traženi je producent.

Glumci su bili obrazovaniji

Nije oduševljena stanjem na sceni.

- Nama je bilo nepojmljivo da nas nema na probama, da zbog drugih angažmana izbjegavamo kazalište, da uzmemo seriju ili film. A danas se to često događa, zbog sapunica i ‘poplave’ svega glumaca ima sve manje. I to se onda vidi i na predstavama - kaže.

Birala je riječi kad je uspjela izgovoriti da kazalište, dakle prva ljubav, nije kao nekad.

- Mislim da ga sve manje volim. Ne mogu bez njega i sve gledam, ali kao da nekako nema pravog angažmana. Pa nas su na Akademiji učili govoriti, da se ne deremo i ne vičemo, ali da smo artikulirani te da nas se čuje i u zadnjem redu - kaže glumica, no konstatira kako se s obzirom na stanje u državi tome uopće ne treba čuditi.

- Ma, to je tek strašno. Tko će se boriti za ovu zemlju? Kako to da liječnici odlaze? Gdje je patriotizam, netko se mora i boriti - kaže Margitić.