Dinamu sam 1982. na jednoj utakmici obranio sva tri penala

Odmah nakon završetka utakmice između Varaždina i Hajduka u Varaždinu, tijekom koje je sudac Tihomir Pejin tri puta uz pomoć VAR-a pokazivao na bijelu točku za goste, počelo je listanje povijesnih knjiga i potraga za utakmicom na kojoj su gosti imali priliku tri puta pucati penale.

Kada je u pitanju HNL, jedino je splitski sudac Edo Trivković dosudio tri penala za goste. Rijeka je na svom terenu 1999. poražena od Cibalije (3-1), a sva tri penala zabio je Goran Meštrović. 

Pokretanje videa...

00:47

Samo stariji ljubitelji nogometa sjećaju se da je i također splitski sudac Davor Zekan u prvenstvu 1982. godine dosudio tri penala za Dinamo protiv Rijeke, Kranjčar je realizirao, ali i promašio penal, a s bijele točke je zabio i Panić. U istom prvenstvu u Kranjčevićevoj je sudac Šoštarić tri puta pokazao na bijelu točku za Dinamo, a sva tri penala obranio je - Vjeran Simunić (66)!

- Naravno da se sjećam te utakmice, čim je završila utakmica u Varaždinu sjetio sam se kako su Dinamo protiv nas svirana tri penala. Samo za razliku od ove utakmice, ja sam sva tri obranio - ispričao nam je legendarni HNL trener Vjeran Simunić, koji je u to vrijeme branio za Zagreb.

- Bio je to onaj moćni Ćirin Dinamo koji je te godine osvojio naslov prvaka nakon 24 godine posta, a mi smo se borili za opstanak, iako je to bila snažna momčad Zagreba s Dražanom Jerkovićem na klupi te Bakotom, Rukljačem, Smolekom, Kociančićem, Lipovcem, Antolićem, Tuckom... na terenu. Bila je to zlatna generacija Zagreba i nije nas bilo lako pobijediti.

Simunić se i danas sjeća svakog detalja, premda je od utakmice prošlo gotovo 40 godina.

- Neću o tome kako su penali svirani, ali prvi je pucao Zlatko Kranjčar, baš onako školski, za paradu, ali sam ga pročitao i obranio. Drugi je pucao Snješko Cerin, njegov šut je išao nisko i loptu sam od stative odbio u korner, a treći je pucao Zvezdan Cvetković, bio je to slab šut, valjda od straha, pa sam loptu uhvatio - prisjeća se Simunić i dodaje:

- Obranio sam i par opasnih slobodnjaka Zajecu, tako da mi je tadašnji novinar Sportskih novosti Tomislav Židak dao ocjenu 9.5. Vjerojatno zbog toga što je Dinamo na koncu ipak slavio 2-1. Da smo pobijedili, dobio bih sigurno čistu 'desetku'.

Tri obranjena penala bila su priča dana u tadašnjem sportskom tisku diljem bivše države.

- Bila je to velika stvar, pazite, Kranjčar je bio jedan od najboljih igrača lige u to vrijeme, Cerin je bio najbolji strijelac lige... Nije se baš svaki dan događalo da se obrane tri penala, pogotovo ne takvim igračima. Sjećam se da je dan kasnije u novinama izašla karikatura na kojoj je Ćiro Blažević bio obučen u liječnika, a pred njim su stajali 'pacijenti' Kranjčar, Cerin i Cvetković u čijim je glavama bilo napisano 'Simunić'.

Na koncu taj susret nije imao presudno značenje za Dinamo, koji je postao prvak, ali je Zagreb ispao...

- Bila je fenomenalna utakmica, sjećam se da se igralo po blatu i da je atmosfera na tribinama bila sjajna, a mi smo bili ravnopravni.  Mi smo te sezone imali po 15.000 gledatelja u Kranjčevićevoj, a protiv 'velike četvorke' smo igrali u Maksimiru, kako bi bilo što više gledatelja - kaže Simunić, koji je još jednom obranio tri penala.

- Penali su bili moja specijalnost, 1975. sam skinuo tri penala Partizanu na Trofeju Marjan, dok sam još branio za Hajduk. Ako se ne varam Zavišiću, Golcu i Đorđeviću.... Obranio sam penale i velikanima poput Slobodana Santrača, Slaviše Žungula...

Recept je po njemu jednostavan.

- Važno je pratiti 'govor tijela' igrača koji puca, osloniti se na intuiciju. Ako pogodiš stranu pola posla si obavio. Pogotovo ako si 'dvometraš' poput današnjih golmana, s mojih 185 cm. to baš i nije bilo tako jednostavno...

Vjeran Simunić poznata je nogometna lutalica, radio je u dvadesetak zemalja na gotovo svim kontinentima, a sada se skrasio u Unešiću gdje pomaže prijateljima iz Zagore. Iako je u poznim godinama, još uvijek je vitalan, gotovo kao Predrag Jurić, za koga se pričalo da će zaigrati u njegovoj momčadi.

- On je prijatelj kluba, poklonili smo mu dres za uspomenu i to je sve. Da je bar malo mlađi, poput Miure, možda bi ga i stavio - nasmijao se Simunić i dodao:

- Znate li vi da sam ja branio u Japanu, u klubu Yomiuri Tokio Wings, u kome je Kazuyoshi Miura tada igrao za kadete i juniore. Malo je nedostajalo da budemo suigrači, ha, ha, ha...

Iako je u bogatoj trenerskoj karijeri vodio četrdesetak klubova, Simunić nikad nije dobio priliku raditi u svom u Hajduku. No Hajduk je njegova ljubav, s kojom započinje i završava svaki dan. Bez obzira na to je li bio u Japanu, Bahreinu ili Unešiću.

- Drago mi je što je Tudor opet dobio priliku, vidi se njegova vizija i potpis, pogotovo mi je drago što je odmah počeo koristiti domaće mlade igrače. Naši igrači su pozitivno drski, ne predaju se i nikome ne priznaju da je bolji, to je taj naš 'dišpet' koji se godinama već pomalo gubio. Vjerujem da će Tudor napraviti pravi posao, da ćemo opet vidjeti Hajduka na vrhu, Hajduka koji ima prepoznatljivi stil igre, koji se brani od napadača i koji započinje napade iz obrane... - zaključio je Simunić.