Tata je pjevačici opalio pljusku zbog izlaska u kino s budućim mužem. Od susjeda se često skrivala među ružama svoje mame, a od mlađih kolega je obožavala Gibonnija
Dinamovci su Zdenki kupovali haljine, a Robić ju je obožavao
Kad bi me vidjele na ulici, mame bi rekle: “Ova teta pjeva ‘Malu djevojčicu’. Djeca bi mi prišla i skupa smo pjevali nasred ceste. Nisu mi dali da odem, trčali su za mnom...”, rekla je Zdenka Vučković u svom posljednjem intervju, koji je 2017. dala upravo za 24sata. Pjevačica nas je napustila u 78. godini nakon kratke i teške bolesti. Zadnje dane života provela je u jednom zagrebačkom domu za starije.
Prije tri godine razgovarali smo s njom, u njezinu stanu. Tad se već teško kretala. Boljela ju je noga, ali zadržala je svoj prepoznatljiv osmijeh. S veseljem nam je pokazivala fotografije iz mladosti, albume, nagrade, s nama je podijelila uspomene. Upoznala nas je i s gospođom Zoricom, koju je hvalila kao svoju bedinericu i prijateljicu. Doživjela je obožavanje, počast o kakvoj sanja svaki umjetnik; da i 62 godine nakon objave pjesme roditelji s jednakim žarom svojoj djeci pjevaju “Malu djevojčicu”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Za to svaki pjevač živi, teži da nešto ostane iza njega. Uz tu pjesmu treba izdvojiti i ‘Tebi, grade moj’ (Najljepši je Zagreb grad), ‘Zeku i potočića’, ‘Zagreb, Zagreb’... - govorila nam je Zdenka.
Karijeru je počela tako što su je prijateljice bez njezina znanja prijavile na ondašnji Prvi pljesak. Tad je imala samo 15 godina. Rekle su Vikiju Glovackom da ima jedna curica koja odlično pjeva, a ujedno je sestra naše najbolje rukometašice Nade Vučković.
- Voditelji su znali moju sestru i rekli su prijateljicama: ‘Ooo, ako je od Nade, onda može’ - pričala nam je Zdenka.
- Nikad neću zaboraviti njezine prve nastupe, s grupom 4M, u ondašnjem Radničkom domu. Zdenka je 1958. na našem nastupu pjevala “Sincerely”. Pojavila se kao nova, mlada, svježa pjevačica i mi iz 4M odmah smo znali da će biti zvijezda. Redovno je dolazila na godišnja okupljanja Hrvatskog društva skladatelja i kad je lani u prosincu nije bilo, znao sam da nešto nije u redu - kaže Miro Ungar.
Na nekom od tih prvih nastupa čuo ju je ondašnji glazbeni urednik na Radiju Zagreb, Krešimir Oblak, koji je kasnije postao njezin suprug. Tad je bio jedan od selektora Opatijskog festivala i ponudio joj je da s Ivom Robićem pjeva “Malu djevojčicu”.
- Robića sam upoznala krajem 1957. i tresla sam se od strahopoštovanja kad sam stala pred njega. I Marta je bila s njim, uvijek su bili skupa - rekla je Zdenka 2017. godine.
Opisivala ga je kao pjevačku veličinu, jednostavnog čovjeka koji ju je hrabrio prije njezina prvog nastupa.
- Želim svakom novom pjevaču da doživi takav prijam publike. Dan nakon nastupa nisam mogla izaći iz hotela Kvarner. Nitko nije mogao ni ući. Ispred su bili dugi redovi ljudi koji su se gurali za autogram. Potpisivali smo im se na papiriće - govorila je tad Vučković.
Taj prvi profesionalni nastup širom joj je otvorio vrata estrade. Bila je pozivana na sve festivale, televizijske emisije, a nije mogla jer je još išla u školu. Profesori je nisu puštali, pa je cijela delegacija pjevača, skladatelja i organizatora festivala dolazila i molila da je puste pjevati. Njezini dani postali su prekratki da napravi sve što se od nje tražilo.
- Išla sam u školu pa u ondašnji Radnički dom, a mama mi je nosila haljinicu da se preodjenem. Iz kute sam iskakala na scenu. Nisam se još smatrala pjevačicom. Nisam znala ni hoću li to uopće postati - iskrena je bila Zdenka.
Obožavatelji su stajali u redovima ispred škole, kuće... Svi su se htjeli upoznati sa Zdenkom. Svi osim Milutina Vandekara, koji je napisao glazbu za “Malu djevojčicu”.
- Kad je to pisao, imao je svoju kćer na pameti. Doktor koji je radio u Švicarskoj i jedan od najneljubaznijih ljudi koje sam srela u svom životu. Nikad mi nije prišao, a Robić i ja smo tako proslavili njegovu pjesmu. Mi smo napravili prođu te pjesme, a on nije došao ni upoznati se. Uspjeh je bio toliko golem da je i sam Robić govorio: ‘Tko nakon ove pjesme šljivi Robića?! Ovu malu hoćemo’ - pričala je Zdenka, čiji je uspjeh iz godine u godinu rastao.
Sjetila se i 1968., reda na promociji njezine ploče u Bogovićevoj, od Kina Zagreb pa u nedogled po Varšavskoj ulici...
- Mislili smo da će trajati sat ili dva, a izašli smo navečer. Počelo je u 16 sati, a nisam došla doma do 21. To je u ono vrijeme mogao napraviti samo Vice Vukov. Samo on je imao tu snagu. Zvonili su mi i doma, mama ih je sve tjerala. Stanovali smo u Zelinskoj, a dok sam prolazila kvartovskim uličicama, uvijek bi me netko vidio i vikao ‘Ide Zdenka’, pa su se susjedi okupili i čekali me - govorila nam je pjevačica.
Opterećivalo ju je to jer je za teret slave bila još premlada. Uspjeh joj nije udario u glavu, željela je što prije doći doma.
- Mama je u dvorištu posadila ruže oko cijelog plota pa bih se među njih sakrila - rekla nam je prije tri godine.
Slovila je za najbolje odjevenu pjevačicu onog vremena. Njezina sestra Nada puno je putovala s klubom i donosila joj haljine ili materijale, pa bi ih Zdenka ovdje dala šivati. O njezinoj scenskoj odjeći brinuli su se i dinamovci, pokojni Dražan Jerković i Mladen Koščak, pa su i oni nakon utakmica odigranih u inozemstvu išli u šoping po Zdenkine haljine. Svaka pjesma koju je kasnije snimila postala je hit. Zagreb je tako pjevušio “Cvrčak i mrav”, “Dane” iz televizijske serije “Veliki i mali”.
- Zdenku ću pamtiti po našoj suradnji. Puno smo radili zajedno, pjevala je moje pjesme, za neke napisala i tekstove. Vrlo draga, simpatična i duhovita žena. Na međunarodnom natjecanju u Ateni s pjesmom “Sretna sam” nismo ušli u finale, ali baš ta pjesma otvorila mi je vrata Rio de Janeira - rekao je skladatelj Alfi Kabiljo.
Potom se pojavila pjesma o zeki i smrznutom potočiću, uz koju su odrasli mnogi naraštaji djece. Album “Zeko i potočić” najprodavaniji je album pjesama za djecu u Hrvatskoj svih vremena i dobio je platinasto priznanje Croatia Recordsa. Pjesmu je sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka prva 1956. izvela Olgica Miler, no i danas se govori o izvedbi Zdenke Vučković iz 1971. Iste godine Zdenka se udala za dotadašnjeg suradnika Krešimira Oblaka.
- Svi mi pjevači dolazili smo mu prijaviti strane pjesme koje ćemo prepjevati i snimati. Došla sam i ja. Dugo mu je trebalo da me pozove na kavu. Jednom sam izlazila s radija, a bio je i kraj njegova radnog vremena. Zajedno mo izašli iz zgrade, a on me je pozvao na kavu. Jako mi se sviđao, bio je fin, zgodan, a i moja mama je govorila da je Krešo fini gospodin. Drugi put mi je rekao da u 16 sati nastavlja snimanje u studiju u Šubićevoj do navečer, pa bih li ručala s njim. Ja kažem ‘Mama je skuhala’, a on: ‘Pa javite joj se odnekud’ - pričala nam je Zdenka.
Odveo ju je na ručak u Esplanadu. Krešo taj dan nije otišao u Šubićevu nego je sa Zdenkom završio u kinu.
- Doma sam došla u 21 sat i ugledala tatu kako nervozno šeta ispred kuće. Ne cesti mi je opalio pljusku. Jako su bili zabrinuti - govorila je Zdenka.
U braku su bili 40 godina. Krešo je obolio od Alzheimerove bolesti, sve je zaboravljao, samo je Zdenku prepoznavao.
- Teško sam to prebrodila, prvo mi je umrla sestra, pa muž, pa mama. Jako mi nedostaju - rastužila se tad Zdenka.
Pratila je što rade mlađi kolege i rekla da ju dugo nitko nije zainteresirao kao Gibonni.
- On mi je broj 1 i kao osoba i kao pjevač, njegovo ponašanje, pjevanje, sve je na mjestu. Prekrasno - hvalila ga je Zdenka.
Voljela je podržati mlađe kolege, na promociju spota Nives Celzijus donijela joj je CD s dječjim pjesmama “Zeko i potočić”. Došla je u velikom stilu, dva mlađahna frajera držala su je pod ruku, a polugoli momci u špaliru joj se smješkali.
- Zdenku su svi voljeli. Ponosan sam na to što smo bili uistinu bliski prijatelji. Njezina vječna svježina, energija i neiskvarenost stvari su po kojima ću je pamtiti. Bila je naša prva teen zvijezda, djevojčica koja je glasom i pjesmama izrasla u superstar onog vremena - rekao je Ronald Braus, koji se družio s pokojnom divom.
Zdenka ga je obožavala iako se pred kraj žalila da je sve manje prijatelja oko nje. Pravdala je to vremenom u kojem živimo, time da ljudi imaju svoje brige. Na razna podmetanja s kojima se kao velika zvijezda susretala nije se obazirala. Smetalo joj je to samo jedanput.
- Još sam bila dijete, a mlađa je kolegica pustila glas da sam trudna s Ivom Robićem, od jala, jer se i ona trudila, ali tih godina je nisu zamjećivali. Kad sam to čula, nisam mogla vjerovati, ali sve ipak dođe na svoje. Publika nikad nije takve odabrala za svoje ljubimce - pričala je Zdenka.
Nije se žalila kad su je kolegice optužile da nije poštovala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju Ane Štefok. Obradovala se kad smo joj rekli da je uz njezine pjesme naše odrastanje bilo puno ljepše.