Dijete branitelja, desničar, pun mržnje i bijesa.... Prelijeva li se sada nasilje na hrvatske ulice?
Motivi napada još su nepoznati, ali profil 22-godišnjeg napadača ispred Banskih dvora zastrašujuće je poznat i izaziva jezu. On je produkt društva u kojoj se formiraju mladi, gnjevni, izgubljeni, zatrovani ljudi. S oružjem.
Prije tri godine saborski zastupnik Stevo Culej objavio je status na Facebooku u kojem se požalio da mu je policija zaplijenila njegov arsenal oružja, pušaka i pištolja, te javnosti poručio: "HRVATICE I HRVATI ORUŽJE MI JE ODUZETO , NE BRINE ME , OSTAO MI JEZIK A VI SVOJE BOLJE ČUVAJTE".
I ovaj 22-godišnji napadač na policajca ispred Banskih dvora očito je dobro čuvao svoje oružje, baš kako mu je to Culej i savjetovao. Došao je sa skrivenim kalašnjikovom na Markov trg i rafalnom paljbom ranio policajca i izrešetao zgradu.
Motivi su još nepoznati i možda nikada neće do kraja biti razotkriveni, ali profil napadača koji si je na kraju oduzeo život uklapa se upravo u onu publiku kojoj se zastupnik Culej obraća.
Socijalna anamneza
Mladić dolazi iz braniteljske obitelji, njegov Facebook profil bilježio je viceve o Srbima, popraćene video klipovima automatskog oružja. On je bijesan zbog "nepravde u Haagu", slavi Antu Gotovinu, sluša Thompsona i dijeli pjesme "Pukni puško" potpisane sa ZDS. Žali se da nema novca, ali zato ima viška domoljublja, kao i mladenačkog bijesa, mržnje i ljutnje.
Zadnji status, potpuno nepismen, napisan nakon jutrošnjeg napada, prilično je znakovit: "Dosta je bilo prevara i bezonzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti".
To je socijalna anamneza mladog čovjeka izloženog obiteljskom odgoju, političkom utjecaju, društvenoj klimi u kojoj se formiraju mladi, gnjevni, izgubljeni, zatrovani ljudi. Koji su izloženi govoru mržnje i kulturi nasilja. Koji imaju pristup automatskom oružju.
Izgubljen i zaluđen
To je društvo u kojem Stevo Culej, kao zastupnik vladajućeg HDZ-a, poručuje sljedbenicima da sakriju oružje pred policijom, a kroz svoje Facebook statuse širi istu mržnju kojom se 22-godišnji napadač inspirira.
To je profil mladog Hrvata, zaljubljenika u Thompsona, borca protiv "prevara i gaženja ljudskih vrijednosti", neobrazovanog i nepismenog, izgubljenog i zaluđenog. Svakako nesretnog.
I nije jedini takav. I možda nije jedini takav s pristupom automatskom oružju.
Ono kako se ovo društvo gradilo - kroz utjecaj politike, HDZ-a, Katoličke crkve, škole, medija, obitelji, Culeja i Glasnovića - sada bi joj se moglo srušiti na glavu.
Društvena tragedija
Motiv je nepoznat i možda će se otkriti da je marginalan u odnosu na razmjere događaja. Međutim, događaj je izuzetno značajan, simboličan, pa i tragičan. Ne samo zbog ranjenog policajca ili mladića koji si je oduzeo život nakon ovog brutalnog napada, već zbog profila napadača i slike koju to ostavlja.
Zbog jeze koju ta slika izaziva.
Koliko još ima takvih mladih ljudi? Koliko ih ima ovakvo oružje? Koliko je takvih ljudi inspirirano političkim radikalizmom i zaluđeno ekstremizmom? Koliko ih je bez egzistencije, bez stabilnosti, bez socijalne sigurnosti? Koliko ih je još ovako bijesnih, indoktriniranih, neobrazovanih, a time i opasnih? Tko će snositi odgovornost, a tko će platiti cijenu?
On je zločinac. I žrtva.
I koliko će trebati da ovaj mladić, poput svojedobno Filipa Zavadlava, postane heroj javnosti i ikona na društvenim mrežama? Junak koji je uzeo oružje i pucao po "simbolu našeg propadanja". Neki pucaju po kriminalcima s kojima se sustav nije obračunao, neki po Vladi u ime borbe protiv "prevare i gaženja ljudskih vrijednosti".
Stevo Culej bio je istaknuti hadezeovac koji je pozivao na skrivanje oružja, njegov kolega zastupnik Željko Glasnović na Facebooku je pozirao s kalašnjikovom i prijetio "udbašima", njegovi stranački kolege, predsjednici i premijeri, rušili su Haški sud, huškali protiv Srba, ali i hranili društvenu nepravdu s kojom se 22-godišnji napadač oprostio nakon jutrošnje pucnjave.
On je plod društvene klime koja kontaminira i truje nove generacije.
No dok je mržnja dosad kuhala na društvenim mrežama i ključala ispod površine, sada je eksplodirala kroz otvoreno, oružano, brutalno nasilje. Je li to najava nove opasnosti, generirane kroz novu socijalnu krizu, ekonomsko propadanje i političku nesigurnost ili početak otrežnjenja, promjene paradigme, suzbijanja mržnje na kojoj mnogi politički parazitiraju?
Najlakše bi bilo odbaciti ovaj napad kao akt poremećenog klinca. To bi ujedno bila i najveća greška.
