Toma Zmaić iz Starih Perkovaca u Slavoniji proslavio je 100. rođendan. Vitalni djedica bez problema samostalno silazi niz stepenice, a kaže kako mu štap za hodanje služi samo kao ukras.
Dida Toma (100): Jednom sam se napio, kod Adama i Eve...
U selu Stari Perkovci Toma Zmaić ili, kako ga od milja zovu, Dida Toma proslavio je 100. rođendan!
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Njegovi roditelji živjeli su još u Austro-Ugarskoj, a Toma, vitalni 100-godišnjak, i danas živi život punim plućima. Ono što je još neobičnije kod Dida Tome je to što sa svojih 100 godina bez problema samostalno silazi niz stepenice, u razgovoru je pun elana, a i sam se zna našaliti kako mu štap za pomoć pri hodanju služi samo kao ukras.
Na slavlju Dida Tome bilo je više od pola sela, ali i ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, kao i načelnica općine Vrpolje Ankica Zmaić. Svi prisutni za Dida Tomu imaju samo riječi hvale.
Kako je Toma uvijek bio i ostao “veseljak“, tako su mu i slavlje uvećali tamburaši i projekcija fotografija iz mladih dana na kojima su bili njegova žena, djeca, unuci, ali i prijatelji.
Oko kilometar udaljenosti od doma Zmaić nalazi se njihova, kako kažu, koleba gdje se nalaze strojevi za obradu zemlje i uzgoj životinja.
- Toma je obožavao tamo boraviti. Radio bi, prespavao i ujutro se vratio kući - rekla nam je Mirjana Zmaić.
Nekad je do kolebe svaki dan biciklirao, ali su mu unuci i sin kupili quad. Tomu je prije pet godina teško pogodila ženina smrt pa je to utjecalo i na njegovo zdravlje. Tad je shvatio da mu oči, ruke i noge nisu kao što su nekad bili pa je prestao voziti quad.
Dida svakim danom sve više iznenađuje svojom voljom za životom, a za dočekati stotu ima i recept.
Odgojen u kršćanskom duhu
- Bavio sam se glazbom i uvijek bio vesela duha. Širio sam kulturu i vjerovao u Boga. U sto godina nikad se nisam napio niti opsovao Boga. Najbitnije je da savjest bude čista - savjetuje Toma i dodaje:
- Evo, slagao sam. Jednom sam se napio kao dijete kod bake Eve i djeda Adama, kad su mi dali malo medene rakije, a meni je to bilo jako fino pa je jedna čašica povela drugu.
Odgojen je u strogoj kršćanskoj obitelj. Oca su zvali apa, kako danas i Tomu nazivaju njegova djeca i unučići. Majka je htjela da postane svećenik.
- Moje prave ljubavi bili su glazba i pokojna supruga Ivka - priznaje Toma, koji je umjesto svećeničkog ipak izabrao glazbeni put.
- Prvo sam išao u gimnaziju i bio odličan đak. Imam dobar sluh i bio sam svojevrstan pjevač. Učiteljicu koja nas je učila pjevati često sam ispravljao, a Bože moj, nisu svi za sve nadareni - našalio se Dida Toma.
Uvijek bio pravi Slavonac u šokačkom odijelu i štrikanoj reklji. Tako je 75 godina Toma bio crkveni orguljaš, pohađao glazbenu školu u Zagrebu davne 1936. godine. Često je svirao i pjevao u svatovima. Bio je i član kulturnih društava te vokalni solist u dalmatinskom šajkašu. Profesori su ga znali pitati gdje se glazbeno obrazovao, a on bi samo rekao da je naučio note koje su napisali stručnjaci.
Toma je 57 godina bio orguljaš u perkovačkoj crkvi, gdje je upoznao i suprugu koja je pjevala u zboru. Zajedno su proveli 74 godine, dok nije preminula, deset dana prije njezina 90. rođendana. Imali su petero djece: Zlatka, Katicu, Andriju Branimira, Miroslavu i Jozu. Tijekom života bilo je lijepih trenutaka, ali i ružnih. Njegov sin Jozo umro je s 13 mjeseci od zaušnjaka, a jedan od najtragičnijih događaja bila je smrt sina Zlatka koji je sa suprugom i kćerkicom ubijen u kući u Vinkovcima tijekom Domovinskog rata.
- Sad možete zamisliti koliki je to za mene bio udarac kad su mi u kuću dovezena tri lijesa mojih najmilijih. Hvala Bogu, vrijeme izliječi rane. Čovjek nakon nekog vremena dođe do sebe i promijeni stavove - kaže Toma, u čijem se osmijehu nikad ne bi mogla pročitati bolna životna povijest.
- U životu je radio svašta, u šumskom gospodarstvu, u motelu, pivovari, u poljoprivrednoj zadruzi, ali nikad nije htio u nikakvu partiju - kaže njegova kći Miroslava.
Rođendan poput svadbe
Toma smatra da bi svi, kad bi svi živjeli po njegovu receptu, bili puno sretniji, a naglašava kako je i najvažnije u životu imati prijatelje. Ovaj savjet za prijateljstvo mogao se vidjeti i na njegovoj proslavi rođendana koju su mu priredili troje djece, devetero unučadi i 12-ero praunučadi. Dočekala ga je puna sala prijatelja i poznanika. Kad se ušetao, bio je dočekan kao pravi heroj, a ljudi su išli jedni preko drugih samo da bi mu čestitali, uručili poklone i zaželjeli sve dobro. Takvo znanje, prijateljstvo, ljubav za glazbu i životne pouke Toma prenosi na mlađe generacije.
- Naučio me svemu i svačemu, ali najbitnija stvar mi je ljubav prema glazbi koju sam naslijedio od njega. Kad sam išao u glazbenu školu, on me svakodnevno podučavao. Svirao sam bisernicu, brač, samicu, bio sam i u folkloru kad sam bio mali - rekao je Tomin praunuk Josip (19), koji je završio srednju poljoprivrednu školu, a studira agronomiju u Slavonskom Brodu te namjerava nastaviti obiteljski poljoprivredni posao.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...