Obavijesti

Sport

Komentari 22

Dida me kao klinca vodio na istok, sanjao sam 'bili' dres

Dida me kao klinca vodio na  istok, sanjao sam 'bili' dres
4

''Svaku večer sam sanjao da ću obući dres Hajduka i zaigrati na punom Poljudu,  i svako jutro sam se budio svjestan da moram na svakom treningu dati sve od sebe da bi mi se taj san ostvario'' kaže Jurić.

Stanko Jurić? A ne znam što bih vam rekao o tom momku, a da je zanimljivo za novine. On vam je tih, miran, vrijedan, karakteran momak, po meni budući lider Hajduka, što je uostalom i pokazao u zadnje dvije utakmice. I čvrsto je na zemlji, sve ovo što mu se dogodilo u tjedan dana nije ga poremetilo ni za milimetar, kao da su iza njega 102, a ne dvije utakmice, kazao nam je jedan od zaposlenika Hajduka kada smo ga zamolili za neki zanimljiv detalj iz života nove Hajdukove nade Stanka Jurića.

A najčešće pitanje koje su navijači Hajduka postavljali u zadnjih tjedan dana glasi: "Tko je Stanko Jurić?" Ono i dalje ostaje bez nekog konkretnijeg odgovora.

Ukratko... Mladić ponikao u Dalmatincu i Adriaticu, sedam godina se kalio i probijao u Dugopolju, zbog čega i danas mnogi misle da nastavlja niz kvalitetnih igrača poput Caktaša, Radoševića, Balića, Šimića i Bosančića, svi su oni iz Dugopolja. Prošlu polusezonu proveo je u B momčadi Hajduka, uoči uzvrata protiv Steaue će proslaviti 22 rođendan...

I to je, manje-više, sve...

Djedu u čast nosim broj 24

- Nisam Dugopoljac, ali ne smeta mi što me povezuju s Dugopoljem jer sam u sedam godina provedenih gore naučio dosta toga, stekao bogato iskustvo. To je jedna lijepa epizoda u mom životu - kazat će Stanko, dijete splitskog kvarta Pujanke, koji je na utakmice Hajduka odlazio od najranijih dana.

- Djed Ivan Grozdanić vodio me od kad znam za sebe na istok Poljuda, pamtim mnoge velike utakmice, a nekako najviše mi se u sjećanje urezala utakmica s Romom. Kasnije, kad sam odrastao, preselio sam se na sjever s prijateljima. Djedu u čast i nosim broj 24 - priča nam Stanko Jurić.

Gol protiv Slavije posvetio je pokojnom djedu koji se rodio 12. prosinca, a kako je broj 12 bio zauzet u Hajduku, uzeo je 24.

Igračkog uzora nema, ni među igračima Hajduka, a niti u inozemstvu.

Ma kakav Real? Samo Hajduk

- Ne znam koga bih uopće izdvojio... Kao mali nisam nogomet gledao nogometaški, nego navijački. Danas mi se sviđa kako igraju, recimo, Kante ili Casemiro, ali ne mogu reći da su mi uzori. Isto tako mi je drag i Real Madrid, ali ništa više od toga - kaže Jurić, a na pitanje sanja li jednoga dana bijeli dres Reala, samo se nasmijao:

- Ma kakvi, ja sam sanjao bijeli dres Hajduka. I taj mi se san ostvaruje.

Navijači Hajduka sanjaju jedan drugi san... Četiri godine njihovi su ljubimci zapinjali na zadnjoj prepreci pred Europskom ligom, najprije na Dnipru, potom Slovanu, Maccabiju, lani Evertonu. 

- Nema smisla razmišljati toliko unaprijed. Sad nas čeka Steaua, ako njih prođemo, sve je moguće. Svi mi koji smo rođeni ovdje jako dobro znamo što sanjaju naši navijači, jer isto to sanjamo i mi sami. Svima nam to jako puno znači, i zato ćemo dati sve od sebe za prolaz - rekao je Stanko koji živi najljepše dane svoje karijere.

Baš mi je sjela

Zabio je lijepo glavom u četvrtak u Sofiji, pa u nedjelju je na Poljudu eurogol Lokomotivi. Probušio je bivšeg suigrača Grbića s preko 25 metara... Ako ovako nastavi, mogao bi uskoro ugroziti i najpoznatijeg Stanka u povijesti Hajduka - Stanka Bubala.

- Baš mi je lijepo sjela na nogu, ne znam što reći osim hvala Bogu da sve što zapucam uđe u gol. Nadam da će se tako nastaviti, no moj gol je nebitan, jer nismo uzeli sva tri boda. Previše smo gubili lopti među linijama, nismo bili koncentrirani i Lokomotiva je izjednačila iz polukontre. Razočarani smo, ali nema vremena za plakanje, moramo se okrenuti onome što nas čeka u četvrtak, Steaua, pun Poljud... Nadam se da će nas to pogurati i dati nam poticaj za dobar rezultat - kaže Stanko.

Hajduk je jako loše krenuo u sezonu, jedan bod iz dvije utakmice, a u nedjelju ga čeka gostovanje na Rujevici...

- Ne znam što bih vam rekao, mi dajemo maksimum, ne znam zašto nam ne ide. Je li u pitanju teren, teško vrijeme, puno novih i mladih igrača koji su došli u momčad... Nadam se da ćemo se brzo posložiti i krenuti s pobjedama. 

Čekao sam šansu i dočekao

Stanko je do jučer je bio dio B momčadi Hajduka u drugoj ligi, no nakon odlaska Radoševića i ozljede Beširevića dobio je priliku koju je čvrsto ugrabio. Život mu se, kaže, nije nimalo zbog toga promijenio.

- Sve je isto kao što je i bilo. Strpljivo sam čekao šansu, znao sam da je moram iskoristiti bez obzira kad je dobijem. I, eto, mislim da sam je iskoristio. Nije baš jednostavno iz druge lige prijeći u prvu, odmah igrati, teško je to, ali za to sam živio i trenirao cijeli život. I nemam namjeru odustati. Moj životni uzor su roditelji koji su oduvijek vjerovali u mene, koji me podupiru svaki dan...

Roditelji i prijatelji su vjerovali u njega, ali najvažnije je da je vjerovao on sam.

- Svaku večer sam sanjao da ću obući dres Hajduka i zaigrati na punom Poljudu, i svako jutro sam se budio svjestan da moram na svakom treningu dati sve od sebe da bi mi se taj san ostvario - dodao je Stanko.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 22
Dinamo - Rijeka 0-0: Prvak ostao bez udarca u okvir gola, Zagorac morao spašavati i bod
REMI NA MAKSIMIRU

Dinamo - Rijeka 0-0: Prvak ostao bez udarca u okvir gola, Zagorac morao spašavati i bod

Od 53. do 59. minute Rijeka je imala tri jako dobre situacije za povesti na Maksimiru. Prvo je zicer Djouahre obranio Zagorac, potom mu je opet obranio nešto lošiju priliku, a na kraju je Fruk iz izgledne situacije loše pucao...