Mehdi Ali imao je 15 godina kad je brodom pobjegao iz Irana, gdje je kao pripadnik arapske manjine Ahwazi bio progonjen. Devet godina je zatvoren, bez škole, medicinske pomoći, u uvjetima koji nisu humani
HOTEL U KOJEM JE BIO I ĐOKOVIĆ
Devet godina u zatvoru za izbjeglice: Kao dijete sam tražio spas, samo želim izaći odavde
Kad sam imao 15 godina, moji roditelji su dogovorili da pobjegnem brodom iz Irana u Australiju. Put je bio užasan, bilo je mračno, bili smo nasred oceana, valovi su nas ljuljali. Jako sam se bojao - tako svoju životnu priču započinje Mehdi Ali (24).
On je pripadnik arapske manjine Ahwazi, naroda koji već 100 godina trpi progon zbog svoje kulture, vjere i etničke pripadnosti. Samo prošle godine četvorica pripadnika Ahwazija su pogubljena, a iranske vlasti taje vrijeme smrti, lokaciju grobova i razlog za smrtnom presudom. Mehdijevi roditelji su ga htjeli izvući iz sigurne smrti.
- Htjeli su me spasiti. Jako mi je teško govoriti o tome, ne želim o tome - govori nam.
O obitelji ne govori jer ih ne želi dovesti u opasnost, a s njima je u kontaktu kad god mu se oni jave. Skrivaju se pa je jako teško doći do njih. U 24 godine svog života naučio je filtrirati informacije kako bi se zaštitio, a progovara tek sad, kad vjeruje da nema alternative.
- Iskrcali su nas na Božićni otok. Tamo nas je dočekala Imigracijska služba, dali su nam identifikacijske brojeve pod kojima smo dan danas zavedeni - objašnjava.
'Ne možemo podnijeti ovo mučenje'
Odveli su ih na obradu, a u zatvoru na otoku su ostali devet mjeseci. 2014. godine su prebačeni u zatvor na otoku Nauruu, otočnoj državi koja je dio koloniziranih posjeda Ujedinjenog Kraljevstva, pa tako i Australije. Iste te godine je prepoznat njihov status kao političkih izbjeglica ali to za australsku birokraciju ne znači ništa.
Prije tri godine su dovedeni u Australiju gdje su živjeli u čuvanim hotelskim sobama i federalnim zatvorskim objektima. Kroz dugih devet godina, vidio je svoje prijatelje koje je upoznao u zatočeništvu kako si oduzimaju život jer više nisu mogli izdržati bez slobode. Pretučen je nekoliko puta. Njegov godinu dana stariji rođak, koji je stigao istim brodom kao i Mehdi, u jednom trenutku si je zašio usta i štrajkao glađu.
- Ne možemo više izdržati i ne možemo podnijeti ovo mučenje. Patimo. Lome nam duh i ne možemo više ovako - napisao je Mehdi 2021. u apelu javnosti.
Pokušava preko Twittera upozoriti međunarodnu zajednicu na to što im se događa.
'Bio sam na samrti tri puta'
- Zatvoren sam duže nego silovatelji, a nikada nisam počinio nikakav zločin. Ubojica bi već bio na slobodi uz uvjetnu kaznu - govori.
Njegov jedini zločin je da je kao dijete tražio spas. Nije izašao na zrak, nije se prošetao ulicom, nije vidio ili dotaknuo drveće i travu. Nije nikad zaigrao nogomet, košarku, vozio bicikl, šetao parkom, plivao.
- Nemam pristup osnovnom obrazovanju, a medicinska skrb je jako loša. Ljudi se razbolijevaju, nekoliko ih je i umrlo. Ja sam bio na samrti tri puta zbog najobičnijih stvari koje su se mogle spriječiti i izliječiti - objašnjava.
Gleda televiziju i čita. Sve što zna, sam se naučio, pa je tako naučio svirati i gitaru. Mjere oko koronavirusa nisu stroge, ali postoji objašnjenje i za to.
- Tko će donijeti virus kad se ne smijemo kretati nigdje? Ako ga netko i donese, to će biti netko od čuvara ili kuharica, a ako se to dogodi, nema šanse da se spriječi zaraza svih nas - govori.
Fotografije unutrašnjosti njihovog zatvora i hrane izašle su u javnost tek kad je u kompleks zatvoren i Novak Đoković.
Polažu nadu u Đokovića
- Znate koliko smo očajni kad tražim stranu zvijezdu da govori o nama i da nam pomogne - napisao je na Twitteru.
Nada se da će Đoković progovoriti o tome što je vidio i da će im pomoći svojim utjecajem.
- Do sad smo dobili samo riječi podrške. Ništa drugo. Nije uobičajeno da se djeca, a to smo mi bili kad smo došli, drže ovoliko dugo bez da se njihov status razriješi. Nemam pravnog savjetnika ni psihologa. Nemamo nikoga tko bi nam pomogao i ne znamo kako napreduje i napreduje li uopće rješavanje našeg statusa - govori.
Hrana je grozna i ne ispunjava osnovne potrebe ljudskog tijela.
- Užasno je. Nekad ni ne jedem jer nemam apetita. Ne spavam. Imam problema sa stresom - objašnjava Mehdi.
Jedina fizička aktivnost koju ima je ako sam vježba u svojoj sobi. Soba je velika 3 metra kvadratnih. Ima krevet, kupaonicu, stol i stolicu.
- Ovo je samo uljepšani kavez - dodaje.
Nebo gleda s prozora.
- Nekad stojim i gledam u njega. Zamišljam što ću sve raditi kad izađem. Nekad odemo na krov i gledamo u zvijezde. Uspijemo izaći ispred vrata gdje prosvjedujemo svaku večer već godinama - govori Mehdi.
A tijekom devet godina, razvio je prijateljstva s onima koji dijele istu sudbinu.
- Gledamo se svaki dan tako da nekad radimo pauze jedni od drugih, zasitimo se. Svi smo u istom problemu - objašnjava.
Uz prijateljstva, ljubavni odnosi i simpatije su sastavni dio socijalnog i mentalnog razvoja čovjeka. Mehdi nikad nije dobio priliku za to.
- Moja baza je moja obitelj kad se čujemo. Neki od nas jesu u kontaktu s obiteljima, neki imaju i žene i djecu u zemljama iz kojih su pobjegli ili su te obitelji dobile boravak u Australiji, a oni nisu. Ali nema ovdje prilike za razvoj tog dijela života. Puno toga nam nedostaje - objašnjava.
Njegovi snovi su jednostavni. Izaći na slobodu i stvoriti si život.
- Želim biti vozač kamiona. Želim putovati, vidjeti svijet, biti slobodan. Ništa ne tražim od Australije osim da me puste. Ne treba mi njihova pomoć, koliko god da su me slomili, mogu sam stvoriti svoj život i stati na noge - govori.
Samo žele slobodu
U maloj sobici naučio je oslanjati se samo na sebe. Sam je svoj otac, majka, psihijatar.
- Želim da ljudi znaju da je progovaranje o ovome za mene veliki rizik. Mogu me kazniti dodatno, mogu mi uzeti vezu sa svijetom. Ali ne možemo više ovako. Samo želim biti slobodan - završava.
Park Hotel se oglašava kao luksuzni hotel s 4,5 zvjezdica na odličnoj lokaciji. Noć je 104 dolara. Tijekom 2020. godine je bio korišten i kao karantena. U kolovozu 2021. godine OVID - 19 je probio u hotel i 20 - ak zatočenika i zaposlenika se zarazilo. U prosincu su se dogodili požari na trećem i četvrtkom katu. Mehdi je tad upozorio javnost na Twitteru, jedinom sredstvu komunikacije kojeg ima, da su zadržani u sobama dok se požar širio. Kad su i bili evakuirani, zadržali su ih u predvorju, nisu smjeli izaći iz zgrade. Hrana je bila puna crva, a dobivali su i pljesnivi kruh.
Pritvaranje Novaka Đokovića i medijsko pokrivanje cijelog procesa dalo je nadu za slobodom zatvorenicima čiji je jedini zločin bijeg od smrti i nada za bolje sutra.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
