Destabilizacija Hajduka traje već šest mjeseci, a klub tone...

Nakon što se nakratko činilo da je Vulić uspio stabilizirati momčad pobjedama nad Rudešom, Istrom i Vrapčem te remijem s Dinamom, uslijedili su porazi od direktnih konkurenata za plasman u Europu Osijeka i Lokomotive, čime je praktično nastavljen slobodan pad Hajduka koji traje već šest mjeseci. Pad kojeg nije uspijevao zaustaviti Željko Kopić, a ne može ga očito zaustaviti ni Zoran Vulić, premda njemu, za razliku od prethodnika, igrači nisu okrenuli leđa. 

Ponovit ću kako ovaj Hajduk u napadačkom dijelu jednostavno nema ni taktičkih rješenja ni individualne kvalitete, a dvije kardinalne pogreške dvojice najiskusnijih, Jaira i Vučura, omogućili su Lokomotivi da večeras lakše od očekivanoga dođe do bodova. I posve je nevažno zove li se krivac Jairo, Vučur ili nekako treće jer se porazi gomilaju, a imena onih koji griješe mijenjaju. Hajduk jednostavno od početka sezone nema kvalitetu za ciljeve koji su pred njega postavljeni. 

Suhe brojke kažu kako je momčad Hajduka 22. travnja bila na dva koraka od Dinama koji mu je dolazio u goste na Poljud, kako su čekali i finale kupa u Vinkovcima, dakle bili su u igri za oba trofeja. Momčad je po procjeni Transfermarkta vrijedila 29 milijuna eura, osvajali su u prosjeku 2.3 boda po susretu, a čelnici kluba razmišljali su u što uložiti 40 milijuna kuna plusa u blagajni. Tako su nam barem tvrdili.

Šest mjeseci kasnije, Hajduk je sedmi na ljestvici, nakon 11 odigranih kola za vodećim Dinamom zaostaje 16 bodova, momčad po Transfermarktu vrijedi 19 milijuna eura, po susretu osvajaju jedva 1 bod u prosjeku, a novca u blagajni ima samo do polovine ožujka iduće godine. Barem tako tvrdi predsjednik Huljaj. 

Što se to dogodilo u šest mjeseci u kome je Hajduk potpuno potonuo? Dogodila se destabilizacija kluba na svim razinama, i to zbog serije krivih poteza dijela članova Nadzornog odbora, čije posljedice će se još dugo osjećati. 

Nakon smjene Ivana Kosa, Nadzorni odbor preuzeo je do izbora novog predsjednika vođenje kluba, no brzo je postalo očito da oni nisu dorasli tom zadatku. Kasnili su s izborom predsjednika, posljedično tome Bjelanović i Kopić su kasnili s čišćenjem nezadovoljnih igrača u svlačionici i dovođenjem novih, za koje su im rekli da će biti novca, a onda je predsjednik Huljaj zatekao praznu blagajnu i stopirao sve ulazne transfere. Prodani su Letica, Radošević i Bašić, momčad je popunjena prosječnim igračima koji na uništenom travnjaku Poljuda nisu mogli spojiti ni dva dodavanja.

Hajduk je dakle potpuno nespreman dočekao start sezone, kao posljedica toga izostali su rezultati, momčad je zahvatila potpuna letargija i apatija, i pod teretom pritiska s tribina okrenuli su leđa Kopiću, koji je na koncu morao odstupiti. U šest mjeseci promijenili su se dakle i trener, i sportski direktor, i predsjednik, a uskoro će i članovi Nadzornog odbora. Previše je to promjena i destabilizacije za i onako slabašnu momčad, i stoga ovi rezultati neka nas sve skupa ne čude, teško bi se u ovakvoj posvemašnoj krizi snašli i puno jači klubovi od Hajduka.

Što dalje? Vulić je nakon Lokomotive kratko kazao: ''Pred nama su teški dani, ali  moramo nastaviti raditi...'' Nedavno sam napisao da je Vulić upao u ''kašetu brokava'' ali i da ga pravi problemi tek čekaju. Do zime mora pročistiti momčad i pripremiti je za proljeće, mora uspostaviti kvalitetnu suradnju s B momčadi i dati priliku mladima, premda je upitno i koliko je uopće pametno mlade igrače uvoditi u momčad koja je potpuno apatična. Mora naravno juriti i cilj, Europu, koji objektivno ne zaslužuje kvalitetom, a Osijek, Lokomotiva i Rijeka već su mu daleko odmakli. I sve to u uvjetima značajnog kresanja budžeta, prodajom bar jednog igrača kako bi se zakrpala rupa u budžetu, i ne manje važno, bez publike u naredne četiri domaće utakmice, praktično do proljeća...

Da, sve ovo što se događa cijena je one destabilizacije kluba koja se dogodila prije točno šest mjeseci, a čije posljedice će Hajduk osjećati još neko, za sada je nemoguće prognozirati koliko dugo vrijeme.