Desetljeće od velikog uspjeha: Mario i Ljubo uzeli Davis kup

Jedan je to od događaja za koje se sjećate gdje ste ga i s kim pratili. Hrvatska je u jednom od najpopularnijih svjetskih sportova bila - prvak svijeta. Na današnji dan prije deset godina, 4. prosinca 2005. naša je teniska reprezentacija osvojila Davisov kup .

Dvojac koji je harao svjetskim tenisom u tom razdoblju donio je Lijepoj našoj jedan od najvećih sportskih uspjeha u kratkom razdoblju državne samostalnosti. Ivan Ljubičić i Mario Ančić zaokružili su fantastičnu godinu pobjedom nad Slovacima u Bratislavi 3-2 i po prvi (i jedini) put donijeli nam slavnu "salataru".

Hrvatska je tada postala tek 12. zemlja koja je osvojila Davisov kup, natjecanje koje se održava od daleke 1900. godine. Mario Ančić te godine nije dobio nijedan živi meč u singlu, ali sve je to nadoknadio u Sibamac Areni. Ivan Ljubičić s bolovima u vratu i mukom u želucu izgubio je od Dominika Hrbatyja prvi put nakon 11 uzastopnih pobjeda, a Mario je zgrabio šansu za iskupljenje, dobio Michala Mertinaka 7-6(1), 6-3, 6-4 i donio nam čuveni pehar.

Gotovo su tri sata trebala Splićaninu da konačno slomi otpor trećega slovačkog tenisača koji je dobio prednost nad veteranom Kučerom. Na kraju, možda je tako bilo i najpoštenije. Cijelu je godinu bio u Ljubinoj sjeni, zapravo nije ni dobio šansu da u petom meču odlučuje o nečemu. Tada ju je napokon dobio i objeručke prihvatio.

- Da si izgubio od Mertinaka, Mario, ubio bih te! - poručio je nakon meča tvorac hrvatskog uspjeha, izbornik Nikola Pilić , čija se tri naslova s Njemačkom, kako je rekao, ne mogu usporediti s tim koji je osvojen s našim ljudima.

Kada je Mertinak na drugoj meč-lopti poslao lopticu u aut, u Sibamac Areni počla je ludnica. Pucale su petarde, palile su se baklje, hrvatska pjesma orila se dvoranom... "Večeras je naša fešta" , "Marjane, Marjane" čulo se iz tisuću grla, a divni Slovaci rasprostrli su transparent "Congratulations Croatia" s potpisom "Slovak fans". Prava sportska nacija s pravim sportskim duhom pokazala se u najljepšem svjetlu.

Ne smije se izostaviti niti činjenica što su, iako nisu zaigrali, svoj djelić mozaika u konačnom slavlju ugradili i Ivo Karlović te Goran Ivanišević . Hrvatska je na putu do finala prvo izbacila "Dream Team" SAD-a u Carsonu (3-2), potom eliminirala Rumunjsku (4-1) i Rusiju (3-2) u Splitu, a na kraju ispisala povijest u Bratislavi.

Dan poslije zlatni reprezentativci vratili su se u Zagreb, gdje su ih na Trgu bana Jelačića dočekali deseci tisuća ljudi . Nije tada postojao ni Zagreb ni Split, svi su bili ujedinjeni u još jednom velikom slavlju hrvatskog trijumfa. Bilo je svega, hrvatskih zastava, Dinamovih obilježja, baklji i pjesme... I jedan šal Torcide, koji je bio dio dekora, nikoga nije smetao. Tada smo ponovno svi bili jedno ...