Meni je PENJANJE izliječilo dijete! Moja kćerkica ima 9 godina. U listopadu 2013. dijagnosticirana joj je infantilna skolioza (iskrivljenje od 23%). U isto vrijeme počela se baviti penjanjem (u našem gradu nema bazena, pa ne može trenirati plivanje). Penjala je 2 puta tjedno po 2 sata. Zbog skolioze je 2013. bila na istezanju u bolnici 2 puta po tjedan dana. Dobila je i ortozu koju nastoji nositi dan i noć. Rekli su joj i koje vježbe mora raditi, ali obavila je to svega par puta. Nisam je nikako mogla natjerati na to. No, nisam se zbog toga previše brinula jer sam vidjela da na penjanju rade slične vježbe istezanja, samo još malo jačeg intenziteta. Osim toga jačaju i mišiće kralježnice. Moja mrvica je kod zagrijavanja u stanju napraviti 15-ak zgibova u komadu (iako je među najsitnijima u razredu, snažnija je od svih). U međuvremenu je jako zavoljela penjanje. Toliko da od ove školske godine trenira kod 2 trenera, tj. trenira s cicibanima/kadetima i sa juniorima. Sveukupno tjedno trenira 15-ak sati. I to joj je malo. Kaže da je penjanje njezin dah :) Trud se isplatio - na prvenstvu Hrvatske je osvojila srebro. Zašto sve ovo pišem? U travnju je išla na kontrolu kod ortopeda koji je rekao da više ne mora u bolnicu i da nije nikada još kod djeteta vidio takav napredak (iako sam se ja malo bojala tog pregleda jer Lara nije doma vježbala preporučene vježbe). Nakon pola godine ponovno je bila na kontroli i ortoped je rekao da je ona pravo medicinsko čudo (iako ni ortozu više ne nosi 23 sata dnevno kao ranije, jer se nekoliko sati dnevno bavi penjanjem). Preko ljeta kad 15 dana u komadu nije penjala počela se na očigled kriviti, iako je dosta plivala. Kad je opet počela ići na treninge začas se izravnala, tako da penjanje od srca preporučamo svima koji imaju sličnih problema!