Dan uoči utakmice svih utakmica, dok su se igrači psihički pripremali za Rosenborg, Ameru Gojaku (22) stigla je vijest da je umro djed Edhem. Bio je jako vezan za djeda, no stisnuo je zube i igrao.
'Dedo mi je bio veliki oslonac, kad sam zabio prošli me trnci'
Bila je to teška situacija za Amera Gojaka (22), ali nije dvojio. Odlučio je zaigrati protiv Rosenborga, u čast djedu. I kao u filmovima, Amer je bio najbolji na terenu, zabio je gol i uveo Dinamo u Ligu prvaka.
Pokretanje videa...
- Ne mogu vam opisati osjećaj kad sam vidio da ulazi. Nešto nevjerojatno, prošli su me trnci. Jednom sam, kao kadet u Željezničaru, zabio isto takav gol, ljevicom u rašlje - priča nam Amer.
Gol je posvetio upravo preminulom djedu Edhemu.
- Preminuo je u ponedjeljak u 80. godini. Bio mi je veliki oslonac, puno mi je pomogao u karijeri. S njim sam pratio utakmice, vodio me na treninge... Nakon utakmica bih se čuo s njim pa bismo dugo razgovarali. I on je bio nogometaš, ali je igrao rekreativno. Baš mi je drago da sam mogao zabiti i posvetiti mu gol. Dedo, ovo je za tebe.
Ljubav, obiteljski duh i ponos te Amerovo veliko srce i čvrst karakter jamstvo su da će izrasti u velikog nogometaša. Nakon Trondheima dobio je stotine poruka, slali su svi, od izbornika Roberta Prosinečkog do Edina Džeke. Potonji je napisao: “Ajde da i ti jednom zabiješ lijevom nogom”.
- Odmah sam mu odgovorio: ‘Brate, tek se zagrijavam’. Ma dobio sam puno poruka, nisam stigao svima ni odgovoriti. Pa eto, hvala vam svima.
Rad, rad i samo rad
Prije dvije godine razgovarali smo s Amerom ispred Maksimira.
- Dobro napredujem, zadovoljan sam. Samo, znate, morao bih još malo poraditi na udarcu, tu bih mogao bolje - rekao nam je tad.
Radio je svaki dan dvije godine.
- Dosta sam analizirao svoj šut, gledao sam neke situacije, dodatno sam trenirao. Na kraju se ipak sve isplatilo. I kad sam uzeo tu dugu loptu, kad sam vidio prostor za udarac, nisam dvojio ni sekunde. Opalio sam i baš mi je dobro sjela. Gol za Ligu prvaka - kaže Amer.
Nakon utakmice bila je fešta. Prvo u svlačionici, a onda i u avionu.
- Bilo je više DJ-eva, ali Bruno Petković je glavni, on sve vodi, koordinira, za fešte je pravi. U Zagreb smo stigli u 5 ujutro, bili smo shrvani od umora. Odmah se okrećemo Poljudu i derbiju, nema vremena ni za što drugo.
A ždrijeb? Imate kakve želje?
- Ma kakvi, svejedno mi je. Tko god dođe imat će s nama velike muke. Vidjet ćete...