Dečko iz Dubrave donio nam je broncu s OI-a nakon 28 godina

Bombarder Filip Hrgović prekinuo je hrvatski post od 28 godina bez boksačke medalje na Olimpijskim igrama. Bronca iz Rija 2016. bila je prvo naše olimpijsko odličje nakon Damira Škare iz Seoula 1988.

Filip je postao četvrti Hrvat s takvim uspjehom nakon zlata Mate Parlova iz Münchena 1972. i Antona Josipovića u Los Angelesu 1984.

Najbolji rezultat od samostalnosti na Igrama do Filipove bronce je bilo četvrtfinale Stipe Drviša iz Atlante 1996., također u poluteškoj kategoriji.

Protiv Kubanca Leineiera Eunicea Peroa tehničkim je nokautom izborio pobjedu vrijednu polufinala koja mu je, tada, u najgorem slučaju osiguravala brončanu medalju. 

- Zapamtit će me kubanski treneri za sva vremena, jer već godinama rušim sve njihove superteškaše. Ima neka tajna veza između mene i Kubanaca. Osjetio sam još krajem prve runde da Pero kondicijski posustaje. Prestao se kretati i već tada sam bio siguran da ću ga prije ili kasnije srušiti. Trebalo mi je samo nekoliko minuta da ga pogodim na pravo mjesto - pričao je Hrgović nakon te pobjede.

Hrvatski izbornik i tadašnji Filipov trener Leonard Pijetraj istaknuo je tada neke važne stvari.

- Čini se da je naša boksačka škola bolja od kubanske. Nitko u povijesti boksa, osim Filipa Hrgovića, nije nokautirao tri Kubanca. Uoči dvoboja u Riocentru rekao sam Filipu isto što i Hrvoju Sepu prije nekoliko dana, upozorio sam ga da se ne smijemo osloniti na poštenje sudaca. Badava nam pobjeda u našim očima, ako ju ne prepoznaju i suci.

Finale protiv Yoke nažalost nije prošlo kako se planiralo.

Yoka je slavio u prve dvije runde dok je Hrgović uzeo zadnju. Kao da je nedostajao onaj završni moment da nokautira Yoku i plasira se u finale. A bio je blizu. Imao je par sjajnih udaraca koji su odsjeli na Yokinom licu dok je par krošea fijuknulo ispred njegova nosa.

Bila je to njihova treća međusobna borba i druga pobjeda Francuza. Odnosno, bila je ovo repriza Svjetskog prvenstva iz 2015. u kojem je Francuz slavio podijeljenom odlukom sudaca u četvrtfinalu.

- Trener ima nezahvalnu ulogu, kad se izgubi onda je on kriv. Pošto je osvojio broncu, za mene kao trenera tu nije puno posla napravljeno. Znam njegove mogućnosti i znam da je on najbolji boksač na svijetu po meni. Mi zbog lobija moramo dati puno više, ovo nam je sve škola i mi ćemo drugi put pobijediti. Čestitam svim olimpijcima i hvala svima - rekao je Pijetraj po dolasku u Zagrebu iz Rija.

Uslijedio je razlaz među njima dvojicom. Odnosi su već počeli pucati u Riju uoči polufinale borbe protiv Yoke pa su Hrgović i Pijetraj do dvorane išli različitim vozilima. Ne zajedno, kako je predviđeno u zdravim okolnostima. 

Nekoliko mjeseci kasnije došlo je do razmirica koje su lako iscurile u javnost.

- Nemam što komentirati za Hrgovića. Želim mu prije svega svu sreću. Ugovor sa mnom je još aktualan, pa se nadam da će pokazati koliko je zapravo hrabar i koliki je gentleman pa će podmiriti sve obaveze iz tog ugovora. Ili ćemo ići na sud pa će to sud odrediti. To je danas normalno, ne treba se ništa ljutiti. Dečko je nakon 11 godina shvatio da je jako pametan, da sve zna i da može sam. Ovaj potpis sa Sauerland Boxingom sam ja već bio izdogovarao i onda je on odlučio da će ići sam. Ali sve je već bilo dogovoreno i to sam ja dogovorio. No, to je njegovo pravo. Je li to korektno od njega i od Sauerlanda? To nije uopće bitno. Imamo ugovor i ponašat ćemo se po tom ugovoru. On ima pravo otići iz ugovora, ali pritom mora podmiriti neke obaveze i to je normalno. Mislim da ne bi tu trebalo biti nikakvih problema. A, ako bude, uvijek postoji pravo i pravni lijek, pa ćemo tražiti svoja prava - rekao je Pijetraj kod Marka Petraka u Podcast Inkubatoru.