Svojevremeno nije bilo mjesta u Hrvatskoj koje u krug 20 km nije imalo neku tvornicu, O velikim gradovima ni govoriti ne treba. Tvornice su naravno imale i kooperante. I ljudi su radili i zivjeli. U gradu osim im u tvornicama i na fusevima,,, snalazili su se. Na selima jos bolje. Tamo su kombinirali rad na poljoprivredi sa prodavanjem seoskih proizvoda na trznicama i sajmovima, i rad u tvornicama ili njihovim kooperantima. I zivjelo se, i moglo se prezivjeti bez napustanja svojeg zavicaja i zemlje. Sada, nema vise velikih proizvodjaca (tvornica) i gradjevinskih firmi. Sa njima, nema vise ni kooperanata. Sa svime zime seljaci iz okolice velikih gradova nemaju vise kome prodavati svoje proizvode. Od 2 mjeseca turisticke sezone sigurno ne moze zivjeti nitko, osim vlasnika hotela i apartmana,, a to niti su svi niti mogu biti svi. Najkrace receno, bez tvornica i proizvodnje, i svega sto je uz njih vezano, zaustavljanja masovnog egzodusa iz Hrvatske i katastrofalnog pada nataliteta jednostavno n e m a i ne moze biti. Minimalne place, djecji doplaci,,,,,, = SAMOZAVARAVANJE.