Ljudi izgleda zaboravljaju da se rađanje svakog totalitarizma uvijek događa u lijepom paketu borbe za naše dobro. Najveći zločini nad ljudima počinjeni su uz deklarativno veliku brigu za čovjeka! I zato, dobro je na vrijeme zapitati se: što ću napraviti sutra kad dođu i po moje dijete, ovdje u Hrvatskoj? Cijepiti ga svake godine, odnosno ubrizgati mu eksperimentalnu „terapiju“ radi „zaštite“ od bolesti od koje mu ne prijeti nikakva opasnost? Što preksutra kad budu tražili još? Što kad se jednog skorog dana (po ugledu na „najrazvijenije“) propiše da vlast i bez mojeg pristanka može koristiti moje dijete u svojim degeneričnim eksperimentima? Hoću li im dati? Hoću li svojem djetetu ugraditi čip da se ne približava drugoj djeci? Hoću li na svakom koraku prodavačici, konobaru, frizeru, poslodavcu i policajcu morati dokazivati da sam zdrav? Susjedu? Kakav mentalni sklop čovjek mora imati da ni nakon godinu dana nije sposoban ili ne želi prepoznati globalnu agendu? Problem je tu i on se ne zove Covid-19. Problem su sve jasniji nasrtaji na osnovna ljudska prava, na naše zdravlje i naš način života. Problem je u samoj ideji Velikog preslagivanja koje je tu pred nama, vidio to netko ili ne. Problem je u našim impotentnim i zamaskiranim političarima. Jer kakav političar moraš biti da godinu dana mirne duše gledaš kako se djeca zlostavljaju nametnutim maskama, kako se eksperimentalnom „terapijom“ cijepe zdravi ljudi.........