osjećam potrebu da ovo napišem. Danas, sunčano i prohladno, centar grada ,,ludnica, tražim auto koji sam parkirala u nekoj slijepoj uličici i srećem stariju žen
u, lijepog i pristojnog izgleda, vodi malog razigranog psića. Pogledam ih obadvoje sa osmjehom, a onda čujem ženu: ,,Hvala vam za osmjeh,,. Prošla sam, žurila sam, jednom sam se okrenula, ali te njezine riječi mi cijeli dan zuje u glavi. Nisam ništa napravila, samo sam se osmjehnula njoj i njezinom psiću, a ona je bila zahvalna za taj osmjeh. Na žalost puno ljudi živi u svojoj tugi i samoći. Možda sam trebala stati, možda sam uz osmjeh trebala i neku riječ reći, možda .......
Prikaži još ↓
Judita👥
16.1.2018.
Odustani
ćao mily.)da ..dobro da si to podijelila to s nama .., sa mnom, kime god...ti si jedna divna duša po tvojim komentarima ..Ima jako puno ludi koji su usamlj
eni...možda nisu sami ali su u srcu i duši skroz usamljeni.Toj ženi je taj osmijeh nešto značio , previše jurimo , žurimo i ne okrećemo se za sobom.ja da !jer ne rasim, slobodna sam i vidim i dajem si priliku uvidjeti i promatrati ljude pa mi često muž kaže ..a ne možeš svima pomoć , gledaj svojaposla i sl..ali ja ne,,ja sve analiziram a u biti ništa ne poduzimam:).(jbg.po meni je zdravlje najvažnije..jer tada dobivamo i energiju s kojom lakše koračamo.zahvalna je ta žena ..baš na tome, toj sitnici jel a njoj je to ogromna stvar(osmijeh).ja se često osmjehnem..ne volim mrgude a i ljude koji gledaju samo svoja posla , koji se ne osluhnu za nikoga.eto
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .