Jubilarac Hamza: U zadnja dva kola svi ćemo igrati za Caktaša

Hamza Barry upisao je na gostovanju kod Rudeša 100. nastup u dresu Hajduka, što je rijetkost i među igračima poniklim na Poljudu, a kamo li za igrače iz inozemstva. Više nastupa od njega imaju Josip Skoko (214), Tino Sven Sušić  (142), Dragan Blatnjak (121), Mirsad Hibić (110), Senijad Ibričić (109) i Dario Damjanović (106),  no s obzirom na to da neki od njih imaju i dvostruko državljanstvo od kojih je jedno hrvatsko, pitanje je koga uopće tretirati kao stranca, a koga ne. Bilo kako bilo, Barry se stotim nastupom upisao u ovo birano društvo, a je li peti, treći ili prvi, manje je važan podatak. 

- Za mene je to jako lijepo i vrijedno dostignuće. Vidjet ćemo na kojoj brojci ću se na koncu zaustaviti, ali sigurno da bih volio da ona bude što veća.

Koliko još planirate ostati u Hajduku?

- Nadam se da ću jednoga dana zaigrati u nekom klubu iz 'liga petice', ali sretan sam i ovdje i ne žurim nigdje. Imam ugovor, respektiram klub, lijepo mi je ovdje..., za sada sam koncentriran samo na to kako izboriti treće mjesto, a iduće sezone mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka. 

Je li ranije bilo interesa za vas iz inozemstva?

- Bilo je, ali transfer nije realiziran tako da je bolje o tome ni ne pričati kad se već nije dogodilo.

Hoće li nivo igre iz drugog dijela ove sezone biti dovoljno dobar da se uključite u borbu za kvalifikacije za Ligu prvaka u sljedećoj?

- Nadam se da hoće, ali mi možemo zasigurno i bolje od ovoga.

Dojam je da igrate puno jednostavnije nego ranije, s puno manje dodira s loptom?

- Razvijam se kao igrač, svjestan sam da moram igrati brže i s manje dodira, pogotovo moram paziti na izgubljene lopte. Sve to je dio procesa odrastanja, puno stvari još moram popraviti, pogotovo u obrani. 

Sjećate li se svoje prve utakmice u dresu Hajduka?

- Naravno, bilo je to u Zaprešiću, kod trenera Pušnika. U ove tri godine imali smo puno dobrih momenata, ali i onih manje lijepih. Najdraže su mi uspomene na utakmice protiv Brondbyja i Evertona, a najlošije na poraze kod kuće od Dinama i Osijeka. 

Kako vam je grad Split izgledao u prvom kontaktu i danas?

- Tada mi je sve bilo novo, a sad se osjećam kao kod kuće. Život profesionalnog nogometaša je takav da ću jednom otići iz Splita, ali to će biti tužan dan za mene.

Koji vam se dio Splita posebno sviđa?

- Bilo gdje uz more, svugdje je lijepo.

Tko vam je bio pri ruci kad ste došli?

- Najčešće sam se družio s Ohandzom i Saidom, ali i svi ostali suigrači su bili jako dobri prema meni. I dalje sam s njima u kontaktu, zezaju me da sam im mlađi brat.

Možete li pozvati Ohandzu da vam dođe pomoći u utrci za Ligu prvaka?

- Mislim da je Frank sretan tamo gdje je sad. Iako, on po meni može igrati u najboljim momčadima na svijetu. Borac je, strašno jak i talentiran... Dobar je i Said, ali se tek preselio u novu momčad. Ima talent i kvalitetu, samo mu treba strpljenja i vremena da zaigra, a kad zaigra, počet će i zabijati.

Tko od mladih igrača Hajduka može zamijeniti Ohandzu?

- Puno je mladih koji imaju potencijal, ali oni moraju biti svoji, ne kopija Ohandze.

Može li Mijo Caktaš postati najbolji strijelac lige?

- Nadam se da hoće, ako zabije pet golova Istri hoće sigurno, ha, ha, ha... Naravno da bih volio i da ćemo svi igrati za njega. 

Što biste više voljeli, da zabije Istri ili Dinamu?

- Naravno, Dinamu...

Protiv Istre ćete opet igrati bez navijača na tribinama?

- Ništa novoga za nas. Naši navijači su naš 12 igrač, pomažu nam, ali moramo pobijediti bez njih, i za njih. Dat ćemo sve od sebe...