Damir Vanđelić bi spašavao Hrvatsku. Ali ipak ne bi prljao ruke ulaskom u političku kaljužu

"Mi danas vadimo iz šešira ljude koji obnašaju funkcije", upozorio je jučer Damir Vanđelić, osnivač ZRIN-a, Znanstveno-razvojne inicijative.

Iako su svojedobno i njega izvlačili iz šešira.

Izvukla ga je Kolinda Grabar Kitarović kad je u jeku napetih postizbornih pregovora 2015. godine pripremala svoju tehničku Vladu na čijem čelu je trebao biti bivši menadžer Damir Vanđelić.

Izvukao ga je Andrej Plenković u pripremama za kandidaturu za gradonačelnika Zagreba. Da bi ga potom iz tog istog šešira postavio na čelo Fonda za obnovu od potresa.

100, 200 sposobnih

A sada je Vanđelić osnovao svoju udrugu, u formi metaforičkog šešira, iz koje bi se vadili ljudi i postavljali na državne funkcije: "Njih 100, 200 ili koliko već, sposobnih da preuzmu bilo koje takvo mjesto". Bez izbora, bez stranačke iskaznice, bez regrutacijskog procesa.

Franjo Tuđman nudio je 200 najbogatijih obitelji, a Damir Vanđelić 200 najsposobnijih kadrova za državne funkcije. Možda čak ministre i premijere.

Minimum odgovornosti uz maksimum utjecaja, to je Vanđelićeva maksima. Nesuđeni premijer, nesuđeni gradonačelnik i neuspješni šef obnove navodno želi ostvariti politički utjecaj bez izravnog sudjelovanja u politici. Osnivanje stranke za njega bi bio previše prljav, kompromitantan i općenito zamoran proces, izlazak na izbore i dobivanje legitimacije rizičan, pa i odveć populistički angažman za udrugu koja će navodno proizvoditi samo najbolje upravljače i stručnjake.

Neka se u političkom blatu valjaju drugi. Vanđelić će doći pokupiti vrhnje.

Ljudi s karakterom

"Ljudi se odjednom pojave", upozorio je jučer Vanđelić na N1 televiziji. "To su ljudi koji najčešće nemaju ostvarene karijere, ljudi koji nemaju ni određene kapacitete koje bi trebali imati, a što je najvažnije, a što mislim da imamo u ZRIN-u, su ljudi s karakterom".

I Vanđelić se "odjednom pojavio", kao što se pojavio i Tihomir Orešković za kojeg se vrlo brzo pokazalo da nije imao "određene kapacitete koje je trebao imati", kao što danas imamo predsjednika države s karakterom, pa vidimo da ni to baš nije najbolja referenca za kvalitetno obnašanje funkcije.

Vanđelić tvrdi da je jedan od najvećih problema Hrvatske što se "na bitna mjesta ne biraju najbolji i najsposobniji". 

Ali tko je za to kriv? Oni koji nude nesposobne ili oni koji takve odabiru na izborima?

Najgori za najbolje

Jer u demokratskom društvu birači određuju tko će voditi državu, pa ako Vanđelić oko sebe okuplja najbolje, najsposobnije i "ljude s karakterom koji se ne boje javno izreći svoje mišljenje", onda bi sigurno to mogao na izborima prodati biračima koji jedva čekaju glasati za sposobne i pametne i karakterne, zar ne?

Ili ćemo ipak čekati da oni najgori dobiju izbore, da građani izaberu najnesposobnije i ljude bez karaktera, pa da onda takvi otvore vrata Vanđeliću i prostru tepih za njegovih "100, 200 ili koliko već" sposobnih da preuzumu funkcije.

To je poput one filmske parodije, "vi počnite s revolucijom, ja ću već stići".

Vanđelićevi specijalci

Neka stranke, kakve god bile - Vanđeliću je to očito svejedno - izbore vlast, ulože svoje kapacitete, novac, sredstva, izlože obraz pa čak i njegov manjak, pa kad obave prljav posao, neka najbolja mjesta sačuvaju na spasitelja Vanđelića i njegove specijalce.

Vanđelić kaže da bi osmišljavao rješenja, programe, regrutirao, okupljao i pripremao kadrove za državne funkcije, odnosno radio sve ono što bi političke stranke trebale raditi. Stranke kreiraju programe, pripremaju ljude, osnivaju vlade u sjeni, neke okupljaju nestranačke stručnjake kako bi im pomogli u osmišljavanju strategija i formiranje planova, pa onda s tim ljudima i planovima izlaze na izbore i na toj platformi dobivaju povjerenje birača.

I s izbornim legitimitetom vode državu. Dobro ili loše, to je sad drugo pitanje.

Bolji od svih

No ako Vanđelić misli da današnje stranke ne valjaju, te da je način na koji se upravlja državom suštinski pogrešan, onda je mogao naprosto osnovati stranku i donijeti promjenu. O tome se, uostalom, već godinama govori, ničiji politički angažman tako se pompozno ne najavljuje kao Vanđelićev.

Ali ljudi preziru stranke, zar ne? S političkom strankom Vanđelić postaje tek "jedan od njih". Ovako ostaje bolji od svih.

Naravno, u naredne dvije godine do izbora svašta se može promijeniti. Nipošto nije isključeno da je ova Vanđelićeva udruga, taj famozni think-tank, tek zagrijavanje za izlazak na parlamentarne izbore s kandidacijskom listom. Što bi, mora se priznati, bio mali korak za Hrvatsku, a veliki za Vanđelića.

Možda čak i pravi šok.

Tako blizu, a tako daleko

Jer nitko se nikada nije vrzmao toliko blizu visoke politike, a da još nije nijednom izašao na izbore. Točnije, nitko nije bio tako blizu političkih vrhunaca, a opet toliko daleko.

Damir Vanđelić izgradio je svoj politički profil na onome što nije postigao: nije postao tehnički premijer, nije postao zagrebački gradonačelnik, nije pokrenuo obnovu nakon potresa. 

A sada bi trebao postati spasitelj Hrvatske.

Ako opet ne uspije, sigurno će pronaći drugu zanimaciju.