U Dallasu će ubuduće 6. srpanj biti 'Dan Luke Dončića, a na to su se odlučili zbog njegovog djelovanja u zajednici van terena, ali i zbog majstorija kojima ih uveseljava u NBA ligi
Dallas je zaluđen Dončićem: Dobio je svoj praznik u SAD-u
Iako su mu tek 22 godine, Luka Dončić je danas ponajbolji košarkaš na svijetu. Genijalac, majstor, čudo od igrača, kako hoćete.
S Real Madridom je osvojio Euroligu, sa Slovencima Europsko prvenstvo i odveo ih je na prve Olimpijske igre. Već je sada napravio velike stvari, već tri godine dominira u Dallas Mavericksima i samo mu je nebo granica.
A toliko je zaludio tamošnje vlasti pa su nazvali praznik po njemu! Tako će u Dallasu ubuduće 6. srpanj biti 'Dan Luke Dončića, a na to su se odlučili zbog njegovog djelovanja u zajednici van terena, ali i zbog majstorija kojima ih uveseljava u NBA ligi. Smatraju ga osobom od neizmjernog značaja za klub, a nadaju se kako i jednog dana slovenski košarkaš napraviti ono što je 2011. godine napravio veliki Dirkt Nowitzki. Donijeti trofej Larry O'Brien u klub.
Dallas je ove sezone ispao od Clippersa na početku samog doigravanja. Vukao je Dončić, prosječno u seriji ubacivao 35 koševa, ali sam nije mogao. Ove sezone je bio na prosjeku od 27.7 koševa, osam skokova i 8.6 asistencija.
Dončić je košarku krenuo igrati s osam godina, a čim je uzeo loptu u ruke, vidjelo se da ima 'ono nešto', da je drugačiji od drugih. Da drugačije razmišlja, da drugačije vodi loptu. To se vidi i dan danas. Ne krasi ga nevjerojatni atleticizam, uvijek je na njemu prisutan 'trbuščić', nema nevjerojatnu eksplozivnost, ne može podignuti 120 kilograma na benchu i hvaliti se spektakularnim zakucavanjima kao neki igrači u NBA ligi, ali radi ono što malo tko može. Igra košarku glavom. Nekoliko sekundi unaprijed zna što će napraviti i koliko god djelovao usporeno, nemoguće ga je zaustaviti. To je ta košarkaška poezija.
Bez obzira što je danas jedan od najboljih na svijetu i zarađuje milijune, košarka nije za njega samo posao i zarada. Ona je za njega zabava. Isto kao i prvog dana.
- Njegov otac Saša igrao je u Olimpiji, a Luka je 2007. godine došao trenirati s nama u U-10 selekciju. Trenirao sam ga možda dva tjedna, a onda smo imali jednu utakmicu protiv selekcije U-12. Toliko je dobro igrao da sam ga nakon 16 minuta prebacio na drugu stranu parketa. Poslije utakmice shvatili smo da ima ono nešto i prebacili smo ga u stariju selekciju. Imao sam ga samo 16 minuta praktički ha-ha-ha - Od prvog dana se vidjelo da ima tu košarkašku inteligenciju. Bio je jako posvećen košarci, odmah poslije škole bi išao na trening, pa onda i navečer na drugi trening. Stvarno je jako volio sport, bio je i na nekoliko treninga juda, ali loptu je ipak oduvijek najviše volio i bila mu je najdraža. Ima te nevjerojatne gene, da, povukao je nešto od oca koji je isto bio sjajan košarkaš, ali većinu toga je sam 'isklesao'. Baš se vidi koliko voli košarku, kao da vidi sve unaprijed i prije svih - kazao nam je njegov prvi trener Grega Brezovec.