Mi smo stvarno čudna nacija... Ja se ne mogu načuditi ovoj podijeljenosti, bahatosti, malodušnosti, i ne znam čemu još ne. Ukratko... Hrvatska se na težak način plasirala u 1/8 finala SP, velik uspjeh uzmemo li u obzir da je to jedan dugačak ciklus, da su sve ekipe na turniru igrale respektabilno. U nogomet se ulažu milijuni, postaje sve teže i teže parirati drugima. To smo i ovdje vidjeli. Ispadaju Njemačka, Belgija, Danska, Meksiko... Italija se npr nije ni kvalificirala... Dolaze nove sile kao SAD, Kanada, Japan, Saudijci i mnogi drugi. Puno toga će se događati u budućnosti. I sada, prošli smo. Probili smo se. I pokazali da možemo. Nacija od 4 milijuna ljudi može parirati svim ovim novim i starim silama.I nama, tj našim ljudima to nije dovoljno. To je slučajno. To je slabo. Dalić nema pojma. Mamić je kriv. I tako dalje. Sa druge strane naši ljudi se rugaju i sprdaju s Lukakuom, s jednom od najjačih reprezentacija svijeta. Već podcjenjujemo Japan. Ma čekajte malo!? Saberite se. Istina je ova: borili smo se, igrali koliko smo mogli dobro i hrabro, a na kraju nas je sreća pomazila, jer kako drukčije objasniti kada i sve osin Gvardiola uđe panika i jedan od najboljih napadača današnjice nema svoj dan i falije 3 onakva zicera. Sreća. Ali, nečim smo je izazvali. Prema tome, idemo dalje, ponizno i hrabro. Ovo je svejedno velik uspjeh. I sada mirno na Japan. Budimo jednom ponosni i pokažimo potporu malo jedni drugima.